понедељак, 31. мај 2010.

ovo je zakonom zasticen text

Ponekad covek treba da napravi razgovor sa samim sobom. Mali intervju, rekapitulaciju sopstvene biti sada i ovde. Ja cu to sada da ucinim da bih se odmorila od sebe, i od drugih. Postoje neka pitanja koja nam cesto prolete kroz glavu, a mi pomislimo, kao Scarlet O Hara, "Ma, razmisljacu o tome sutra". Hajde da to bude DANAS! STA JE ZA TEBE POJAM POTPUNE SRECE? - kada koracam i pritom se osecam zadovoljno. STA JE TVOJ NAJVECI STRAH? - sta cu kada mi umre mama. SA KOJOM ISTORIJSKOM LICNOSCU SE IDENTIFIKUJES? - Marijom Magdalenom i Kraljicom Elizabetom I. KOJOJ ZIVOJ ISTORIJSKOJ LICNOSTI SE DIVIS? - Fidel Kastru. STA JE TVOJA NAJVECA EKSTRAVAGANCIJA? - ja sama. STA TI SMETA U TVOJOJ POJAVI? - visak kilograma. KOJU LICNOST PREZIRETE? - politicare. ZA CIME NAJVISE ZALIS? - za dobrim stvarima koje sam u zivotu propustila zbog losih. STA ILI KO JE NAJVECA LJUBAV TVOG ZIVOTA? - nemam hrabrosti to da priznam ni samoj sebi. GDE I KADA SI BILA NAJSRECNIJA? - U Portugaliji. KOJI TALENAT BI VOLELA DA POSEDUJES? - da umem da pevam. KAKVO JE TRENUTNO STANJE TVOG UMA? - povremeno konfuzno, pokusavam da tezim ka miru. AKO BI MOGLA NESTO DA PROMENIS U VEZI SA SVOJOM PORODICOM, STA BI TO BILO? - odnos mog oca i mene. AKO BI UMRLA I VRATILA SE KAO STVAR ILI OSOBA, STA I KO BI TO BILI? - recnik ili crveni karmin i glumica. STA JE NAJVREDNIJE STO POSEDUJES - jedno ogledalo i secanja. STA JE ZA TEBE NAJNIZE KOD LJUDI? - licemerje. STA NAJVISE VOLIS KOD MUSKARACA? - pamet, duhovitost...negovan um i telo. STA NAJVISE CENIS KOD ZENA? - pamet, duhovitost...negovan um i telo i sposobnost/vestinu da ne govore previse. STA NAJVISE CENIS KOD PRIJATELJA? - sto su me ovakvu kakva jesam prihvatili za prijatelja. KO SU TVOJI NAJOMILJENIJI PISCI? - Somerset Mom i Kloderlo de Laclo. KO SU TVOJI HEROJI U PRAVOM ZIVOTU? - Nikola Tesla i Elvis Prisli. NAJOMILJENIJA IMENA? - Sonja i Dejan. KAKO BI VOLELA DA UMRES? - u snu ili da samo prestanem da disem dok plivam. STA JE TVOJ MOTO? - IDEMO DALJE!!!!

недеља, 30. мај 2010.

ovo je zakonom zasticen text

Uf, kako se nerviram sto nemam bicikl! Dala bih dupe za bajs. To u stvari ne bi bio los change.Otarasila bih se bar tog viska. Znam da treba da smrsam, paaa 7 kg. Svi mi govore - "ma slatka si ovako, onda -bolje da ljulja nego da zulja, zatim - jel ti hoces da ti se kosti vide@? Hocu. Bicu obla i bez 7 kila. Zasto 7?! Jer je to moj srecan broj. Znam sigurno 20 razlicitih dijeta - Diamond dijeta, d. instituta Max Plank, jabuke+jogurt, samo banane, samo pomorandze, proteinska, pilot-dijeta, dijeta bez hrane, kuvano zito, voda kad je pun mesec, NE posle zalaska sunca, itd/itd. Ima jako dobrih dijeta, a najbolje je naci sopstveni balans, ne mesati ugljene hidrate i proteine, jesti tone voca PRE PODNE, ne jesti uvece i VEZBATI! Iskreno, trenutno ne vezbam nista, a moji misici su navikli na vezbanje i traze akciju. Misici pamte. Trudim se da hodam sto vise, ali nije to isto kao kad vezbate. Godinama sam vezbala redovno ponekad cak 6 puta nedeljno. Bila sam jedno vreme fitnes addict kada sam vezbala step-reebok koji je majka svih vezbi. Mesavina aerobica, vojnickih vezbi -da, da i mnogo istezanja. Imam jednog jedinog prijatelja koji mi SVE otvoreno kaze, u lice skrese svaku istinu. Nezno mi je rekao da treba da smrsam , a malo manje nezno da treba da pisem jace tekstove, iskrenije, ubitacnije, koji bodu u oko. U pravu je. I za jedno i za drugo. I zato cu se truditi da poslusam TOG prijatelja. Jer - on je jedini iskren. I jos nesto - 1 sasvim iskren prijatelj vredi kao ceo svet. Odavno sam prevazisla komplimente tipa - "Draga, pa ti blistas u toj haljini"! E bas tebi, Draga - hvala! Vise volim da mi neko iskreno kaze da mi se ista malo previse razvukla preko grudi. Toliko o dijet, prijateljima i licemerju!

петак, 28. мај 2010.

ovo je zakonom zasticen text

Beograd okupan znojem administracije! Kako to gordo zvuci! Ova drzava nas je zanavek osudila da cekamo u redovima, da se gusimo bez airconditiona, da smrdi u autobusima. Mi smo jedino podneblje na svetu gde PROMAJA ubija. Pogledajte u recnike - prevod za rec PROMAJA ni ne postoji! Da biste izvadili bilo koji dokument potrebno je da ideta na najmanje jos jednu adresu, a to je fotokopirnica, potom slede opstina, policija, centar za socijalni rad(ako to uopste vise postoji), mozda vas posalju i na carinu ako vam je stiglo neko deblje pismo. Redovi kao da su poslastica za odredjeni broj sunovracenog, izguzvanog, napacenog i prokuvanog, bolje reci obarenog stanovnistva. Oni su navikli da stoje u redovima, podsvesno to im je postala i navika i zabava. Stoje, gledaju - bleje okolo, poneki vremesni gradjanin mozda nadje zadovoljenje odmarajuci oci na necijoj zdravo punoj zadnjici. U redovima su nekako svi zajedno, zasticeni od spoljasnosti, nema kise ni vetra, nekako je vlazno, lepljivo, tako seksualno privlacno za pojedince...U redovima se sklapaju poznanstva, komentarisu dnevni dogadjaji, raspravlja o cenama i politici. Trenutno je najaktuelnija "Farma". Vecina naroda je na strani paranoika Bojanica. "Farmu" treba emitovati do kraja, ali dobitak od 100000 evra, ne treba dati nikome, a nedeljni dzeparac koji su farmeri zaradili dati u dobrotvorne svrhe. Vec su predugo tamo da bi ih sad raspustali. Narod pokazuje svoje sve nakaradnije lice navijajuci za opaljenog Bojanica! A ja da se vratim u red! U redovima, ako imate visak negativne energije, mozete divno da se ispraznite, zacas se da zapodenuti kakva svadja koja ce prerasti u zajednicku raspravu i prosto im je onda zao kad stignu na red jer, druzenja vise nema. Moze se nastaviti ispred institucije sistema! Ja moram da priznam da kada vidim vise od 5 ljudi u redu, kazem da sam trudna(2-3 mesec), stanem gurajuci malo tibu napolje, pravim se da mi je muka i lepo prodjem preko reda. Isto to radim u prevozu ako naidje ridza. Kazem "Ja sam trudna i blablablablabla....". Oni ne mogu da me slusaju i samo kazu "Neka ti je dete sa srecom, a jel prva trudnoca aaaaaaa"? Javni prevoz i redovi imaju mnogo toga zajednickog: idealni su za dzeparenje, pustanje pasivnih isparenja, brisanje znoja o haljine finijih gospodja, pripijanje uz tudje zadnjice, kasljanje drugome u lice, brisanje nosa i zvala nadlakticom i uopste - sirok varijetet asocijalnog ponasanja. Ja ovde govorim o egzemplarima. Naravno da svi moramo ponekad u red i u prevoz. Vazno je mentalno ne skrenuti od silnoga REDA!

уторак, 25. мај 2010.

ovo je zakonom zasticen text

Da mogu da besnim s kolima, vozila bih onaj cuveni gastarbejterski beli Mercedes koji voze taksisti, crveni Triumph kabriolet, tamno zeleni SAAB-model iz pedesetih, Citroen ajkulu. Volela bih da imam i Ficu, da mogu svuda da se parkiram i budem neprimetna. Izabrala bih i jeep - safari Range Rover.To je moj zamisljeni vozni park...MUSKARCI I KOLA!? Muskarac koji se definitivno najbolje snalazio s kolima i u kolima bio je Steve McQueen. Reli vozaci su posebna prica. Beograd ima legende kojima se retko koji grad moze podiciti - BEOGRADSKOG FANTOMA i FLOJDA - lik koji je sisao s filmskog platna i dalje fura gradom. Samo Lepi Gaga je mogao da odigra Flojda!U Beogradu ima svakojakih automobila, od krntija do najluksuznijih. Izbor automobila, ukoliko imate para da kupite bas onaj koji vam se svidja je stav o zivotu. Kakav stav ima vecina muskaraca o zivotu, posto uglavnom oni kupuju i biraju kola, moze se videti na nasim ulicama. Mada primecujem da neke "dame", takoreci devojcurci, vecma voze dzipove! Cesto zbog automobila neke osobe dobiju i nadimak. Tako je izvesni Vlada, dobio nadimak Vlada Munja jer je od Beograda do Splita redovno putovao 3 dana.Ja volim dobra, brza i udobna kola. A ko ne voli, reci cete. I luksuzna, sto da ne?! Vozac mora biti samouveren, mudar i brzih refleksa. Nasilne egzibicije ne priznajem. Od mojih prijatelja koji imaju kola najvise volim da se vozim u jednom Volvou 760GLE. To je jedna od najsigurnijih limuzina i unutra je udobnije nego u avionu. U stvari, u avionima je cesto vrlo neudobno. Sedite stisnuti izmedju nepoznatih ljudi koji se znoje i mljackaju..u najgorem slucaju. A jos ako na kraju pljeskaju pilotu/ Disaster! Moj drugar Sava ziveo je 10 godina u Londonu i kada se vratio u rodni Beograd u prvo vreme je stalno ulazio u levu traku, tj suprotni smer i tako vozio po gradu. Bilo mi je zabavno, ali....dobro je sto nije bilo "od igracke placke". Jedna od mojih najboljih drugarica Lada, inace zvezda mnogih mojih tekstova, pravi nezapamcene saobracajne prekrsaje. Za oduzimanje dozvole na jedan. Ali, ima lepu bistu i - panduri su uvek spremni da oproste kad vide tu panoramu! Moj kum Mikica neostvarenu zelju da bude uzdanica forule nadoknadjuje na ulicama. I putovali smo zajedno. Vozi mahnito brzo. Mica je izvodio fazone koji su malo cenjak. Lupi rukom kroz prozor o vrata i onda vikne "Jao, sudarili smo se "! Dule, koji sada zivi na jednom egzoticnom ostrvu okupanom Okeanom, vozio je skodu koju je zvao "Skodilak". Njegov trik je bio -klanjanje vozacu=naglo kocenje kad svi polete unapred.Ako znate za jos neke fore-pisite! Ja jos uvek ne znam da vozim. Sramota.

понедељак, 24. мај 2010.

ovo je zakonom zasticen text

Broj 050872 imam samo JA. To je broj WHITE ALBUM-a, limited edition, grupe THE BEATLES. Cuveni BELI ALBUM, koji vecina mozda najvise pamti po Beck in the USSR, moja mama je kupila dok je radila kao menager u JUGOKONCERTU, tada veoma mocnoj i uspesnoj Jugoslovenskoj Koncertnoj Agenciji. Mama je mnogo putovala tada, i u zapadne zemlje, ali najvise u SSSR od Moskve do Azerbejdzana, Kirgistana, Uzbekistana, Gruzije. Nasi cuveni muzicki starovi pevali su u neverovatnim gradovima kao sto su Taskent i Tbilisi, pevali su na Krimu i na Jalti, na Kavkazu. Nekad su turneje trajale mesecima i ja sam danima i nocima osluskivala da cujem zvuk maminih visokih potpetica kako lupkaju i priblizavaju se ulaznim vratima...I tako, mama se jednog dana vratila sa putovanja i donela BELI ALBUM BITLSA! Dupli album. Kazala mi je da moram jako da pazim kada slusam tu plocu, da brisem prasinu i pazljivo je pakujem u korice. Ta ploca i isto tako - original LP album THE HAIR bili su svetinja medju ostalim plocama. THE WHITE ALBUM - Back in the USSR, Dear prudence, Glass onion, Ob la di ob la da, Wild honey pie, The continuing story of Bungalow Bill, While my guitar gently weeps, Happiness is a warm gun, Martha my dear, I m so tired, Blackbird, Piggies, Rocky racoon, Don t pass me by, Why dont we do it in the road, I will, Julia, Birthday, Her blues, Mother Neture s son, Everybody s had something to hide except me and my monkey, Sexy Sadie, Helter Skelter, Long long long, Revolution first, Honey pie, Savoy truffle, Cry baby cry, Revolution 9 i Good night. To su naslovi pesama sa legendarnog duplog Belog albuma Bitlsa! Cetiri lica na 4 fotografije kada otvorite korice albuma: jedan covek ustreljen na pravdi Boga ciji se lik pretvorio u PEACE&IMAGINE, drugi koji ce zauvek ostati baby face-a i to je zamka, treci koji je bio SOMETHING-nesto nedokucivo, i cetvrti, koji se uvek salio, ali vrlo ozbiljno! I zato ovaj Beli album koji bas dok ovo pisem prevrcem po rukama, ima vrednost vecu od vrednosti, on je original originala - number 0505872. Ploca je malo okrnjena, slusam do daske HELTER SKELTER na dobrom starom gramofonu. Secam se kada je pre vise godina Pol Makartni digao na noge Stejpl centar na dodeli Gremi nagrada. Rekao je - "A sad cemo malo da prasimo"! i odsvirao Helter Skelter do bola. Drago mi je sto sam jos pre osnovne skole shvatila da OB la di ob la da NIJE decija pesmica!

субота, 22. мај 2010.

ovo je zakonom zasticen text

Da li znate sta je to lastis? Lastis je fora na koju kod sanera na ler mozete da kupite sve od sminke i kozmetike do bundi i cizama. Nemojte dopustiti da lastis pukne! Kod sanera kupuju i prosvetljeni i neprosvetljeni. Cula sam pricu, 99%istinuta, da je jedna cuvena bgd. dama kupila od sanera kamelhar kaput, ali da zujalica nije bila skinuta. I udje ona tako u inostranstvu u jedan fini butik i pocne da pisti. Srecom, kaput je bio npr. Max Mara, a butik Fendi, pa je uz osmeh pustise napolje. Ona se cak nije ni postidela. Znam lika koji moze da smota u rukave od jakne dve odela. Za to se siju posebne jakne. Mada je mnogi preziru, umetnost sane uvek je imala nekog smeka u sebi. Kupovina kod njih je mala avantura. Obicno idete u neki minimalisticki opremljen stan, posluze vas nekim picem, procaskate...Ima sarmantnih sanera, sirovine tesko prolaze. Prosto covek da ne poveruje sta sve uspeju da maznu, a opet - voljni su da daju na lastis. Kod njih vazi respect fazon - plati na vreme i uvek ces dobiti popust i placanje na rate. Jako je tesko maznjavati cipele. Mislim da se tu radi o magacinima i kamionima. Nije to mala stvar! Ali, nije to fora samo kod nas. Meni su lepo na Siciliji, u gradu Raguza, dva brata u listerskim odelima prodali direktno iz prtljaznika tri kaputa odjednom! Bas su unosili kapute u svoj fensi butik kad sam ja naisla. Poasto sam stalno dolazila u tu radnju i kupovala sitnicu po sitnicu - prvo ranac od crnog plisa, pa ljubicastog marabua, pa crnu majicu, sprijateljih se s njima i ispricah im svoju pricu. Oni su se cudili kako to da mi Srbi, koji dolazimo iz siromasne zemlje, uvek dobro i kvalitetno, cak mnogo i skupo - kupujemo. Ali, mnoge cinjenice bile su im poznate od ranije. Ehej, tri kaputa odjednom po ceni jednog skupog firmiranog. Posle sam jos kupovala u njihovoj radnji, dobila veliki popust i sprijateljila se s vlasnicima. Isli smo na kapucino, vodili su me u klubove, na zur..Skroz cool momci. I dan danas se nekad dopisujemo, ali ja sada novac za put na Siciliju NEMAM! Pitam se ja - kako to da nisam upoznala bracu blizance Sicilijance fizicare. Ali, garderoba i fizika nikako ne idu zajedno! Sto se tice mog fetisa - cizama i cizmica, rado bih vam rekla kod koga i gde mozete da kupite najludje i najbolje, ali - NECU! Moja baka je govorila da nikad prijateljicama ne odajem svog frizera, snajderku, manikira, sustera i ginekologa, jer posle od njih ja necu moci da stignem na red. Apsolutno tacno.Koliko sam primetila, samo ja u gradu imam nemo plave antilop cizme do kolena, ljubicaste od antilopa koje se vezuju ispod kolena, a mogu i da se sasuljaju do gleznjeva(Bonney M) i npr. Ridje Chloe do kolena(12cm)sa kaisevima koji se vezuju okolo. Imam ja i vojnicke, i Robin Hud, i gumene, i lepoard i uuuuuuu. Sve to uglavnom, na lastis! Nije da se hvalim. To je moja opsesija, fetis, cist kemp. Teske osamdesete. Kazu - "Cizma glavu cuva, subara je kvari"! Zato ja nosim kaubojski sesir. Budite pametni kad kupujete. Bolje nadjite postene sanere, nego sto cete obijati pragove preskupih radnji. U ovakvoj drzavi preostaje nam da se snalazimo. U se i u svoje kljuse. Zahvalna sam sto sam kao mala naucila da igram lastis, pa znam kako pece kad pukne i udari vas po butini."Ema esesa, esesa pipija, Pipi Duga carapa"! Prva srpska rep stvar. I na kraju da dodam - otkacite se predubedjenja da je kod nas sve najlosije ili gore. Nije tako. Mojoj prijateljici otpadale su stikle sa firmiranih i skupih cipela. Stvar je u kalupu. Nova moda je monstruozna po nasa stopala i budite jako obazrivi s platformama. Moda dodje i brzo prodje, a klasicne stvari opstaju. U stvari, DOBRE stvari OPSTAJU! Stikle otpadaju sirom sveta, a mi igramo "Ema esesa, esesa pipija, Pipi Duga Carapa"!

четвртак, 20. мај 2010.

ovo je zakonom zasticen text

I danas ce, kao i svakog dana proci stotine ljudi pored spomenika Knezu Mihajlu. Verovatno vrlo malo njih yna da je spomenik bio u originalnom polozaju okrenut licem ka sredistu Trga, sto je jedino logicno, Ali smem da se kladim da samo poneko zna da je Knez Mihajlo imao sina Velimira Todorovica, cija je mati bila jedna gospodjica iz Rogaske Slatine gde je decak i rodjen. On se u dokumentima nazivao "pitomac", a kada je ostao bez majke presao je u Beograd i od Vilhelma prekrsten je u Velimir. Ovde se skolovao jedno vreme i stanovao i kod slikara Steve Todorovica, koji mu je bio "tutor". Knez Mihajlo je decaka veoma voleo i on je sa slikarem dolazio jednom mesecno na dvor. Mladic je postao veoma lep i bio je potpuno nalik na oca. Obojica su patili, a danas bi to mozda bilo sasvim drugacije, a i da je tako bilo , bilo bi bolje i nama. Velimir se nije zenio, a ostavio je veliki imetak Srbiji za unapredjenje umetnosti i nauke. I tako, kad prolazite pored najlepseg spomenika i najlepse ujedno - konjanicke statue u gradu, nekad se setite i ove price!

недеља, 16. мај 2010.

ovo je zakonom zasticen text

Mnogi lazni strucnjaci, urbanisticki paceri i graditelji - rusioci, doveli su Beograd do urusavanja, stiske, teskobe, saobracajnog ludila, unistenja zelenog pojasa, kioskizacije. Pre mesec dana poseceni su plapati, preostalo zelenilo jedva dise od smoga, izduvnih gasova i dima iz brojnih odzaka! Krunska ulica, za mene - najlepsa u Beogradu, jedan je od retkih svetlih primera. Pozdravljam izgradnju novih gradjevina i zgrada, ali samo ako su u skladu sa prirodom i stilski sjedinjeni sa okolinom. To je retkost kod nas i mozete videti npr. kucu u secesija stilu, a pored nje neko novo rogobatno zdanje od stambene zgrade. U Evropi se mora postovati stilsko jedinstvo, a cardaci ni na nebu ni na zemlji - kuca na kuci i madogradnja spratova zabranjeni su. Za ujedinjenu Evropu vaze isti zakoni. Kod nas je bezakonje zakon. Uvek smo imali sjajne arhitekte, a i stranci su rado projektovali za Beograd koji pamti Ivanku Raspopovic, Iku Gligorijevica, Milana Palisaskog. Slavija je stravican primer nesnalazenja i bahatog zanemarivanja jene od najvaznijih beogradskih okretnice i najruznijeg trga. Na zalost, nije Slaviju mogao spasti ni parkic, ni novi hotel, ni Mek. Dimitrije Tucovic, jadan tu stoji u centru - NICEGA! Secam se kako je pocelo fatalno unistavanje Slavije, epopeja bez vidljivog kraja. To je bilo onog dana kada je srusena apoteka "Pusakovic", jedna stara antikvarnica, a u nastavku parterno zdanje bioskopa "Slavija". Pocelo je pre sto godina, davno i divno, os Simicevog imanja, od Fransisa Makenzija, preko divnih kuca porodice Vuco(Mekdonalds), trgovca Aleksica, pa Franca Stibnera. Arhitekta Kovaljevski izveo je regulaciju trga - pesackog karaktera, sa jednim venjakom u sredini. Zanimljivo je da se Leze zalagao da Slavija bude pravougaona. Meni je dok sam studirala istoriju umetnosti, za seminarski rad iz arhitekture prof.arh. Mustafa Music pokazao svoju futuristicku viziju trga Slavija, ali stojim kod toga - prakticnu i potpuno izvodljivu! I za kraj par korisnih informacija. Krajem 19.veka na relaciji Slavija-Kalemegdan vozio je konjski tramvaj. Voznja je trajala 18 minuta, a prevozio je 32 putnika. Dve godine kasnije, 1894. od Slavije do Topcidera vozio je elektricni tramvaj. Mi tramvajem stigosmo u 21. vek Beograd ce metro verovatno samo doziveti u nekom od buducih stripova Alekse Gajica!

петак, 14. мај 2010.

ovo je zakonom zasticen text

Procitajte blog pre ovog. nesto se zeznulo i nece da se prikaze pocetak teksta!

ovo je zakonom zasticen text

Trac je nemacka rec - tratch i znaci; brbljanje, ogovaranje, olajavanje, klevetanje. Zar vam nisu sumnjivi ljudi koji uvek cute, klone se bilo kakvih prica, a uvek su tu oko nas i pomno slusaju. Iza paravana cesto se kriju svakojake mane, a ti cutljivi sumnjivci cesto su izvor velikih skandala! Da trac moze bitikoban i smrtonosan kazuje nam Kloderlo de Laklo u "Opasnim vezama". Tu se savrsen zaplet gradi na savrsenim intrigama i tracu. Intrigama i tracem kao osnovom zapleta sluzio se Sekspir u "Otelu".U salonu lorda Bajrona traceva je bilo na pretek. Danas postoji bezbroj casopisa koji se bave zivotom poznatih, sadrzaj su samo tracevi i paparaco fotografije, ali prodaju se u ogromnim tirazima i odmah nestaju sa standova! Koliko su tracevi i ogovaranja naudili mnogim poznatim licnostima, koje se potom brane tuzbama i demantima, toliko su nekima podigle popularnost. Opaki su i za "obicne" ljude koji zele da sacuvaju svoju privatnost, cast i obraz. Promislimo dvaput pre nego sto kazemo nesto o nekome. Ono sto se nama cini bezazlenim za nekog je veoma ozbiljno! Preselimo se u pozoriste, gde je Zan Batist Poklen de MOLIJER tako savrseno "uzdigao" ogovaranje u visokim krugovima imucnih gradjana:" Terajte je, svet nek ogovara, iz sobe javno, a ne tajno.....-Ah, to "ogovara", sve pred njim bledi, osecam i to mesto prosto zlata vredi.......-Jest, to ogovara obozavam i ja. Srecno je i vanredno prija!Pravo remek-delo!Da li pojmite sta se tom nijansom htelo?.......-Terajte je, svet nek ogovara. Ovde da groznicu brane svi se stekli, al sta vas se tice, ma sta oni rekli. Terajte je, svet nek ogovara. Ovo ogovara vrlo mnogo kaze. Ne znam da li se ko u tom sa mnom slaze, ali ja tu cujem jos milion reci. ZBILJA, MNOGO KAZE, KAO TRUBA JECI"! U zakljucku bi se moglo reci da trac ima dva aspekta: socijalni, jer - ima ga u svim slojevima drustva, pa je tako u selu veoma zanimljivo zasto popadija cesto ide kod mlinara, a u gradu - ko je vidjen da izlazi iz najnovijeg modela neprobojnog dzipa, a novac mu pristize "zna se odakle", i psiholoski - trac je zabava, ventil, cak - oruzje! Konacno, salone lorda Bajrona, Zorz Sand, napise holivudske tracare iz zlatnog doba filma, Hede Huper i Elze Maksvel zamenila je televizija, a INTERNET je prosto nezamenljiv. I tako, trac na sirokom planu prestaje da bude opasan, osim ako ne preraste u laz u koju se ludo veruje i od koje moze i da se - MASOVNO POLUDI!!!!!

уторак, 11. мај 2010.

ovo je zakonom zasticen text

Na vec pozuteloj razglednici koju gledam s druge strane pise KOMIZA - ljeto u Komizi 1975.-1984. Foto - ZELMANOVIZ. Cuveni hrvatski fotograf Andrija Zelmanovic, zatim pise - tisak Stefanovic, ixdavac:MKSSO. Bila su to lepa vremena , i kuca na moru, terasa, limunovi. "Daj mi jedan lemon"!-govorili bi mestani. Postojao je komiski jezik kojim su se sluzili starosedeoci. Otok Vis-Komiza. To malo mesto znam napamet, a iznad gradica su bile kasarne jer je Vis bio vojno ostrvo, ali to nije imalo nikakve veze. I drug Tito je imao svoju spilju na Visu, u kojoj je kako legenda kaze, tako osamario Davorjanku Paunovic...no, djeco...Na razglednici se vidi tvrdjava - kako su je mestani zvali KOMUNA. To je neverovatno zdanje od uglacanih kamenih ploca, slican rusticnom renesansnom odbranbenom vidikovcu. Na vrhu tvrdjave bio je sat, veliki da cilo misto moze od pocetka do kraja rive procitat koja je ura! Na zidicu Komune predvece je bilo, pa sve do 9, 10 uvece ako je tog dana pripeklo, jako prijatno sedeti na kamenu koji je jos uvek bio topao i svilen od sunca. U isto vreme Komuna je imala monumentalne stepenice za tako malo mesto pa me je nekad podsecala na katedralu. Sa Komune se videlo ko dolazi ili silazi sa trajekta, ali se mnogo bolje ipak videlo sa mola-sa parapeta. Komuna je jedne godine, uverena sam sa je bila 1986 ili 5-ta, sigurno bila jedno od centara zabave planete tog leta. Iz Beograda je na celu sa Grgom, Srdjanom, Gerom, Rketom, Perom i bulumentom beogradskih faca, sizika i nocobdija, rokera i umetnika stigao ROCKand ROLL. Ta godina bila je godina moje inicijacije u "ekipu" i prvi susret sa marihuanom.U Komizi sam upoznala neverovatne ljude. Npr. Piku Stancica..i mnoge druge, ali to je druga prica. Cak je par godina kasnije tamo doktor bio Nebojsa Krstic(ex VIS Idoli).Lecio je i mene. Neko bi rekao - morsko letovaliste, pa sta!? Ali, nije bilo tako. Komiza je bila na najdaljem ostrvu, prema pucini , ka Italiji. Ludovalo se i na Hvaru, u Dubrovniku, Rovinju, na Mljetu, u Bolu na Bracu.....Ali Komiza je imala jos nesto, neku tajnu...Jednokratne goste, mi starosedeoci ceso smo posmatrali s nekim blaziranim smesno je reci - stavom, pogledom. Tamo sam letovala skoro 15 godina, dok prokletnici nisu sve upropastili...Vec posle mesec dana postajali ste domorodac. Ja sam jednom ostala 3 meseca, cak pocrnela i pocela da govorim dijalektom stalno! Postojao je KAFIC KOD BANETA, na pola puta izmedju plaze i rive. Ispred kafica, uz zidove starih kuca, bile su naslonjene tri ogromne, dugacke greda - u funkciji klupa. Tu smo sedeli, gluvarili po fjaci, a kad dune onaj ludi jugo. Bilo je i dana velikih talasa, oluja, suse. U kaficu kod Baneta glavni frajer bio je jedan iz Splita - Hartija. Meni se mnogo svidjao. U kaficu je bio fliper, pustala se rege muzika, Stonesi, Leonard Koen...sve sto treba. Ja sam narocito volela kad puste Marlija i kad zamirise dim. Kod Baneta je bilo strasno cool, niste morali ni sa kim da razgovarate, a opet - svi smo bili zajedno!Kao spisateljica u najavi - ja sam na plazu isla veoma kasno, a kasno se i budila - shodno nocnom zivotu i mon urodjenom bioritmu. Na plazi sam sedela u hladovini na zidicu kod crkvice, ispod borova, kvasila se samo dok plivam, a plivam veoma dobro. Plaza kao mesto za druzenje na suncu mi nije bila primamljiva, jos nekako sam prihvatala malo igranje remija u hladu ili po koju koka kolu u kaficu, ali mi je najlepse bilo da ako vec sedim na plazi, iz hladovine posmatram ljude i crpim inspiraciju za moje buduce ljubavne triler romane u nastavcima.Jednom sam pristala na nocno kupanje sa jednom poznatom licnoscu koja je sada bliska predsednickim krugovima, pa ga necu imenovati. Volela sam da se kupam u moru po kisi. Tada je voda topla. I kad su veliki talasi. Na jednom kraju plaze bila je fabrika sardina sa koje su decaci sa tek izraslim brcicima skakali u vodu sa 10m visine u plicak i time, po nekom nepisanom kodeksu plaze postajali muskarci!S druge strane plaze bio je kafic, ozidana frozna betonska ploca na sprat i tusevi. Tu je glavni bio potpuni lokalni ludak zvani Crni Roko. Ah, na pocetku plaze bio je hotel Bisevo, jer poznato je da je preko puta Visa magicno malo ostrvo Bisevo gde nema hladovine uopste, ali postoji cuvena prelepa MODRA SPILJA! U Komizi sam dozivela divne avanture, igrala bilijar prvi put, stekla prijatelje iz cele YU. Mnoge generacije iz Komize zivele su u Americi. Dolazili bi leti i ..bilo je tu zgodnih momcica.Volela sam da idem sama, cesto bosa, od kuce do plaze i obrnuto. Komize se secam kao morskog bisera, ciste i sicilijanski putene, kicaste kao u Almodovarovim filmovima. Sve se znalo i nista nije moglo da se sakrije. A u stvari, NIKO NISTA NIJE NI ZELEO DA KRIJE! Jedna posta, dve samousluge, jedan bioskop, jedna poslasticarnica kod Abdule Trovaca, jedna pekara Kod Siptara. Bilo nam je lepo.

понедељак, 10. мај 2010.

ovo je zakonom zasticen text

Ima dana. Ima dana kada sve ispadne tako dobro da nemam potrebu da o tome govorim. Ni da pisem. Ima dana, kao danas, kada mi jednostavno stoji knedla u grlu i place mi se..Evo, pocinjem da placem. Ima dana kada znam da treba da napisem novi text, jer ma koliko vas malo bilo, a ja se nadam da vas ima malo vise - to ocekujete od mene.Ima dana kada glumac nije u stanju da glumi , a mora. Onda smira. Ima dana kada arhitekta nije u stanju da projektuje, pa uzme pa razradjuje neki prozor. Ima dana kad se politu ne pilotira, pa prepusti kopilotu. Ali, sve su to ozbiljna zanimanja. Mi, novinari, pisci, pesnici...mnogo smo razmazani. Pisemo jer zelimo, a moramo jer hocemo. Ne mislim d a sam VELIKA u pisanju, mislim da sam dobra. Ali, danas jednostavno NISAM U STANJU DA PISEM. Hvala Vam i oprostite.

петак, 7. мај 2010.

ovo je zakonom zasticen text

Neki od mojih najomiljenijih filmova su oni u kojima su se na ekrenu redjale avanture 4 neverovatno slicna lika, "nekog" Epstajna i celavog cikice. Film "A hard days night" bio je moj prvi pravi susret s Bitlsima kada me je mama, sedamdeset i neke, odvela u Televiziju Beograd, da gledam film dok ga je ona titlovala. Moja mama bila je filmski prevodilac, sto mi je omogucavalo da na veliku radost u maloj, simpaticnoj projekciji gledam najneverovatnije filmove na velikom platnu. U mraku. U to vreme je bife televizije bio jedna od najpoznatijih kafana u gradu...rostilj je bio neopisivo dobar. Tako sam mogla usput i da klopam.Izvinjavam se, malo sam se zanela. THE BEATLES - Dzon Lenon, Pol Makartni, Ringo Star i Dzordz Harison. Da li ste primetili da kada se nabrajaju imena Bitlsa, Harisonovo ime je skoro uvek na kraju. A ovaj tekst je upravo o njemu. Seret i zvrk Ringo oduvek mi je najsimpaticniji, Pol je bio sladak, Dzon zamisljeni dendi, a Dzordz ozbiljan. I onda odjednom blesne taj famozni osmeh! Zubi, malo unapred, na glavi cuba nemirne smedje kose i veseo pogled jednog od najvecih intelektualaca rock muzike. DZORDZ HARISON. Obozavala sam da gledam filmove i snimke iz Indije, Maharisi Mahes Jogija kako purnja sve u sesnaest sa sva ceiri Bitlsa djuture i pride devojkama. Bitlsi su bili beskrajno duhoviti. Smatram da su njihovi filmovi preteca Monti Pajtona na neki nacin. Ko kaze da nikad nije voleo Bitlse izvodi "besne gliste". Bar po jedna njihova pesma je deo licne istorije vecine stanovnika ove planete. Zene su ih jurile kao lude, padale u fras, u nesvest, maloletnice su iznosene sa koncerata bez donjeg vesa.(nikada mi nece biti jasno se kaze, skoro na svim jezicima - donji ves, kad gornji ves ne postoji)A Dzordz se samo smekerski smeskao i kao da je smisljao novi sah potez. Posle smrti sina koji je pao kroz prozor oblakodera Erik Klepton bezuspesno je pokusavao da nadje razlog da nastavi da zivi. Nista vise nije postojalo. I onda se pojavio PRIJATELJ. Dzordz Harison rekao je Eriku Kleptonu - "Hajde da sviramo i da razgovaramo i da placemo". I tako se Klepton polako vratio u zivot i snimio dirljivu pesmu "Tears in heaven". Sam je rekao u jednom intervjuu koji sam gledala, da nije bilo Dzordza da ne bi nista uspeo. Dzordz Harison je voleo da odlazi u Indiju do kraja zivota. Prosao je razne faze, kao i ostali Bitlsi. Ostao je upamcen kao "mirni" Bitls. Kao i Lenon, otisao je pre vremena.

среда, 5. мај 2010.

ovo je zakonom zasticen text

Decenijama je velika dama nase pozorisne scene i filma, gospodja Olgica Spiridonovic igrala monodramu cuvene zavodnice i glumice Zaze(ZsaZsa)Gabor - "Kako uhvatiti, zadrzati i otarasiti se muskarca". Evo nekoliko zabavnih, poucnih i duhovitih saveta Zaze, koja se sama udavala preko 6 puta, a jedan od najpoznatijih muzeva bio je Porfirio Rubiroza! Pa, da pocnemo! "Zene me cesto pitaju za savet o muskarcima i ljubavi. One misle da ja o tome moram znati bas sve. Istina je, medjutim, da sam ja mnogo naivnija nego sto biste pomislili. Ali, buduci, da sam se udavala toliko puta i o tome imam siroko iskustvo, od mene mozete nauciti svesta. Dakle, KAKO ULOVITI MUSKARCA? Pitate se koliko sam se puta udavala. Ali, ja nisam nila udata TOLIKO puta. Oskar Vajld je jednom rekao - "Svemu mogu odoleti sem iskusenju". A ja mogu odoleti svakom iskusenju sem BRAKU. Sada smo dosli do pitanja: gde da nadjete tog divnog muskarca koji ce vam se udvarati i ozeniti se vama. Na zalost, ne mogu vam tacno reci gde je to. Muskarci su jednostavno tamo gde ih pronadjete. Samo pazite da vam se ne desi sledece - ako nekog muskarca samo podnosis, recimo u Lucernu, u Parizu ces ga obozavati. S druge strane, ako u Parizupronadjete muskarca, svakako ga tamo i ostavite, jer ako ga povedete na drugo mesto, ubrzo ce vam biti jasno da niste voleli tog muskarca, nago, kako pesma kaze, "Zaljubila sam se u Pariz"! Ali, pretpostavljam da ste zena normalnih grudi i pameti. Sta da uradite da dobijete svog muskarca ili - tudjeg? Svaki muskarac ima neki fetis. Potrudite se da saznate sta je to. A sada, nesto o mozgu. Muskarci vole bespomocne zene. Tada se muskarac oseca superiornim, a oni to vole. Nemojte biti bas sasvim bespomocni - morate mu pokazati da dobro kuvate, narocito dorucak. Jedna moja prijateljica je tako sve narucivala iz najfinijih restorana i covek se njome ozenio bez odlaganja! Pokazite svom muskarcu kako mislite da je on najdivnije stvorenje, da ga obozavate. Pravi muskarac zeli da ga bezgranicno obozavaju...njega - i sve sto on uradi. On zna da je savrsen, ali zeli da mu Vi to kazete. Verujte, to je najiskrenije sto cu vam ikada reci. Sada, kada imate svog muskarca,kako ga ZADRZATI? Ako ste vi i vas suprug ludo zaljubljeni jedno u drugo, vi ste u stvari ljubavnici. Morate biti zanimljiva i zabavna zena, lepa i privlacna. Da biste bili privlacna zena, vrlo je vazno da se bavite sportom. U svim sportovima morate biti bolji od muza, ali ne daj Boze da on to primeti. Ako igrate protiv njega, uvek pustite da pobedi - tesno. On voli RAVNOPRAVNU borbu. I u svemu - zena "dobija samo ako gubi". Da se odrzi brak potrebno je da muz jednom nedeljno izadje smomcima, ali i da zena izadje...S MOMCIMA! Jedan od najvaznijih zadataka svake zene je da DOBRO TROSI MUZEVLJEV NOVAC! Time ne dokazuje samo drugima koliko je njen muz uspesan, nego i NJEMU. A ako to nije dovoljno, onda........Aleksandar Dima je rekao - "Bracni lanac je toliko tezak da je potrebno dvoje da ga nose. PONEKAD i TROJE". I na kraju, jos samo ovo. LJUBAV JE UVEK NOVA, RAZLICITA i UZBUDLJIVA". I upravo tako je jednom cuveni Porfirio Rubiroza rekao jednom Zazi Gabor u Parizu - "Les fammes pour lequelles l amour est tous sont toujours innocentes". ZENE KOJIMA JE LJUBAV SVE UVEK SU NEVINE. Eto po kome je Miki Manojlovic dobio nadimak u seriji "Grlom u jagode" - MIKI RUBIROZA!Po Porfirio Rubirozi.

недеља, 2. мај 2010.

ovo je zakonom zasticen text

Ime Sandokana - Malajskog tigra, u davnom proslom veku, zloupotrebljeno je od strane poslanika SPS-a u Trgovistu, izvesnog Radoslava Jordanovica zvanok Sandokan! Visoku politicku svest pokazalo je tada 49 socijalista koji su vratili partijske knjizice SPS-a, NEZADOVOLJNI MAHINACIJAMA U OVOJ PARTIJI.Time su koliko-toliko vratili dignitet imenu Sansokan i pokazali saznanje o rabljenju imena Malajskog tigra! Imala sam 5,6 godina i bila sam zaljubljena. Prvi heroj u mom zivotu, pre princa Valijanta u koga sam se zaljubila malo kasnije, bio je Kabir Bedi, Sandokan - Malajski tigar. Bio je gusar iz Malezije koji je voleo lepu engleskinju Marijanu. Serija "Sandokan" ostavila je dubok trag u mom sazrevanju u odnosu na muskarce. Ha! Sandokan, Malajski tigar je markantan muskarac, sa dubokim plavim, a mozda zeleno-plavim ocima...prvim, ali ne i poslednjim muskim pogledom kojime je opcinio sa ekrana. Ipak, Kabir Bedi je na neki nacin kreirao moj ukus. Znaci, markantan muskarac, spreman na akciju, zastitnickog tipa, obavezno atletski gradjen. Sandokan je bio previse maljav sto ja uopste ne volim. Jos uvek sa ljubavlju cuvam knjigu o Sandokanu, sa fotografijama iz serije i plocom sa pesmom na italijanskom(italijanska produkcija) gde pevaju nezno, ali zustro "Sandokaan, Sandokaan, taralalalalalalarapara..." Kao sto vec napisah, bila sam mala devojcica od 5, 6 godina. Medjutim, to me nije sprecilo da u miru svoje decije sobe uzivam u njegovom pogledu koji je zracio sa ogromnog postera koji je isao uz knjigu i plocu. Ja sam lepo svom duzinom legla preko tog plakata i ljubila svog bradonju. Deda me je sasvim slucajno zatekao i krisom gledao kako ljubim Malajskog tigra. Krenuo je u Tasmajdanski park da se proseta. Tamo je sreo mamu koja se vracala sa televiyije i rekao joj - "Zoro, pobogu, gde si nasla onoliki poster onog bradatog s televizije, eno je, valja se po podu i ljubi ga". Na kraju, hocu u svoju odbranu da kazem da to nije bilo nista u poredjenju s mojom drugaricom Saskom koja se krstila pred posterom Dzona Travolte, a raskrinkala ju je baka