субота, 26. фебруар 2011.

ovo je zakonom zasticen text

BENVENUTO CELLINI-VAJAR,SLIKAR,PUSTOLOV,JEDAN OD NAJVECIH UMETNIKA RENESANSE I UMETNOSTI U CELINI.PREPORUKA ZA NTERESANTNU KNJIGU-"AUTOBIOGRAFIJA BENVENUTA CELINIJA",jednog od velikih umova ćinkvećenta, koji svoje ime ovekovecuje vajarskim i zlatarsko-rezbarskim radovima, a pred kraj zivota i knjizevnim delom u kome opisuje svoj burni i pustolovni zivot.u tom zivotu lome se krv i zlocini, ljubav, patnje u podzemlju papskih tamnica. I sve to se spaja sa savrsenim tokom njegovog uzdizanja kao umetnika.Svojevremeno je prikazana na RTS-u italijanska serija o Čeliniju,ali naravno-u nekom bezveznom terminu.to je velika steta, naravno-reprize takvih dela retke su,a Čelinijev zivot prevazilazi najmastovitija izmisljena scenarija..JER_ZIVOT JE NAJNEVEROVATNIJI OD SVIH IZMISLJENIH PRICA!Imala sam veliku srecu u zivotu da provedem veoma mnogo vremena u italiji i da vidim vecinu njegovih remek dela.Benvenuto Čelini ziveo je od 1500.-1571.Za ono vreme veoma dug zivot,s obzirom sta je sve radio u tom SVOM zivotu.SEbi i drugima!Njegovo najvece umetnicko delo PERSEJ nalazi se u Firenci, a ZLATNI SLANIK je bio krajem XX veka ukraden u Beču. U knjizi- "MOJ ZIVOT",opisujuci svoj zivot od 16. do 60. godine, Celini navodi oko 60-tak,da-bukvalno-ŠEZDESETAK osveta,tucnjava,nasilja druge vrste, dvoboja,pa cak i UBISTAVA! Njegove osvete imaju duhovitosti u sebi, ali su u svojoj srzi okrutne i stravicne..tragicne.Medjutim, njegova velika ljubav prema ocu i sestrama, prema rodnoj Firenci, briga i očinska pažnja prema pomoćnicima, spaja se sa VITESKIM POIMANJEM ZADATE REČI. Čelinijeva autobiografija dopire do 1562,kada je imao tacno 62 godine,i ne opisuje poslednjih 9 godina zivota ovog umetnika,razbojnika i pustolova. Knjiga se zavrsava izradom velikog vajarskog dela, od belog i crnog mermera-"RASPETI"-koje se danas nalazi u zamku ESKORIAL u Madridu, a koji sam takodje posetila,verovali ili ne jednog marta kada je u madridu vladao mraz! Zivot Čelinijev u prvom delu obuhvata period do godine 1521,koji je vecinom proveo u rodnoj Firenci. Vec u 19-toj godini bio je prognan iz Sijene zbog tuče. 1523. sa samo 23 godine odlazi u RIM i tamo učestvuje u čuvenoj odbrani tvrdjave SAN ANDJELO od nemačkih četa(in medias res-izvinjavam se zbog ČŠĆŠĐŽ i velikog slova..jer me tastatura zeza-rasklimatana je skroz). Godine 1529. biva od strane Pape klimenta VII imenovan za Upravitelja Vatikanske kovnice! Optužen za kradju dragulja sa papine strane, a sa papine tijare, biva uhapšen i utamničen u Vatikanu. 1539. pušten je i nastavlja zivot na dvoru kralja Fransoa I u Parizu.Tamo je živeo u sopstvenom dvorcu i bivao bogato nagradjen za svoja remek dela.Polovinom XVI veka vraća se u Firencu i radi na dvoru vojvode KOZIMA DE MEDIČIJA. "MOJ ŽIVOT" Benvenuta ČELINIJA, spada u red najlepših i najzanimljivijih dela italijanske klasične književnosti. do najsitnijih detalja prikazan je život umetnika, najviših vrhova društva: papskih, carskih i kneževskih dvorova..pa do najnižih slojeva-vojnika, šegrta, razbojnika, služavki, prostitutki-siromašnih ili veoma uticajnih i bogatih ljubavnica, jeftinih bludnica, klera-popova porocnih,bolesnih i p'janih..život trgovaca,putnika, pozorišnih trupa koje su izvodile "Mirakule"..pa do samoanalize samog Čelinija koji je bio impulsivan,zgodan,vičan ljubavnik,odličan mačevalac,sa specijalnošću da barata najubojitijim bodežima,čvrste umetničke ruke..veliki ljubavnik i apsolutni umetnički genij! "MOJ ŽIVOT" je hronika burne Čelinijeve ćudi, koji je voleo da sam piše o svojim skulpturama, ali i o stvaranju nekih od najvećih dela RENESANSE KOJE SU PLOD NJEGOVIH RUKU!

среда, 16. фебруар 2011.

ovo je zakonom zasticen text

O MOJOJ 14-godisnjoj MACI-ZVANOJ BABETTE OBRADOVIC-CAVIC-Babeta ima 14 godina i dobila je ime po junakinji iz filma "Babetina gozba" koju je pisala Karen Blixen,zena po cijem zivotu je snimljen film sa Robertom Redfordom i Meril Strip,"Moja Afrika".Babeta pripada vrsti kratkodlakih macaka koje su jos u Egiptu postovane kao svete zivotinje.Sahranjivane su i balsamovane prema redu i zakonu..One macke iz bogatijih porodica,pa do faraonskih zahranjivane su u zlatnim kovcezicima. Njihove fosforne oci obrcu zenice suprotno ljudskoj rasi i zato Egipcani verovase da macke preko dana akumuliraju suncevu svetlost i tako pomocu nje nocu savrseno vide.i cuju.I sve osecaju.Za macke se kaze da su nocne lutalice sa 9 zivota.Babeta je cudesna,komplikovana,jesna,posesivna,spretna,umna,ljubomorna,jaka,misicava,zahtevna,ume da bude i odbojna.ume da voli.mnogo.najvise volim kada mi dodje u krevet i knjavamo zajedno,a ona se smsti pored mog stomaka,jer spavam sa strane..ili legne na vr' jastuka=tacno na moju glavu pametnu i sasavu.Macke umeju da se naljute,da se dure,zavode,umiljavaju,koketiraju,pamte i prastaju.a jedna macka koju je mucio vlasnik sacekala je jednom i skocila mu na lice i oslepela ga.svi su znali da je taj covek skot i pokusavali su da mu uzmu macku,ali ona je na kraju sporovala svoju pravdu i otisla kod jedne gospodje.poznajem tu zenu.Kad je bila mlada cica,Babeta je isla 2 puta na parenje.Jednog macora je prebila,a drugi je uspeo da je sredi.Inace,babeta ima sve potrebne papire od veterinara i kinoloskog drustva,ima svoj pasos i moze da putuje.pre 11 godina omacila je 5 macica, koji su srecno razdeljeni,udomljeni i ja redovno zovem i proveravam kako je koje,sad vec uveliko odraslo mace!Babeta mi je priustila da prvi put u zivotu prisustvujem i ucestvujem u znoju i radosti radjanja.Bilo je 35 stepeni,vrelo vece..navukla sam hirurske rukavice,podmetnula ispod nje sanitetski materijal za "poljsko"poradjanje iz prve pomoci.pomogla sam joj kao prava babica, da u znoju lica svog i izbezumljene njuskice njene omacimo 3 maceta.onda je pristigao veterinar mijat i omacio doktorski jos 2.lipsala je,a morala je da pojede posteljicu od svakog maceta,tj.placentu jer to odmah da proteine i belancevine porodilji. Posle porodjaja bila je veoma mrsava..jer-trebalo je dojiti petorke.Spavala je sa svojih 5 macica u starom koznom udobnom koferu u koji smo stavili lanene carsve jer je bilo uzasno toplo.to je bilo mnogo slatko i ko god da je dosao u posetu,samo je zeleo da vidi famozni kofer,ali babeta je onda frktala,mada je bila dobrocudna.ali,ona je prava dama.Kako se samo promenila dok je othranila decu-ni traga od one opasnice,koja ne voli bas da se mazi,ali obozava da joj se bacaju loptice od folije i da joj se otvaraju i zatvaraju vrata.kada smo razdelili macice,videlo se da je tuzna,ali kod zivotinja ,priroda je to lepo uredila,a ne kao kod nas ljudi-kad se kaze za nekog ko vec ima 47 godina."Znate,gospodja Seko,to je mali od gdje Ratkovic".Srpski produzeni infantilizam.pa se onda cude kad neko postane doktor nauka u 30.Babeta je posle oporavka od porodjaja sterilisana,potpuno je kucna macka ,a bila je samo jednom napolji i to kada je ispala kroz prozor u dvoriste sa visokog drugog sprata.srecom,na pesak.Ona je nasa Madam Pompadur,nasa kraljica elizabeta,nasa boginja..ona je gospodar doma.EVO IZVODA IZ BABETINOG DNEVNIKA;Zozi me je nasla na ulici ispred vrata njihovog haustora.bila sam se izgubila.Bila sam mala kao zenska saka i jako prljava od mazuta od kola.Znala sam da sam iz dvorista izmedju kumanovske i zorine i da mi je tata kraljevski sivi ruski macor.On caruje gore u dvoristima.Kada me je Zozi donela kuci,mnogo me je bilo strah,ali svi su bili pazljivi i brzo sam se navikla na kraljevski tretman i komfor.I dobru klopu.zozina mama zora me je mnogo razmazila.Ona je sad i moja mama,ali nikad necu zaboraviti mojumamu-belu,sa velikim ocima.kazu u komsiluku da je kurtizana.pa dobro.ako mi je tata kralj macor u kraju,onda je logicno da je imao kurtizane.I sad hocu da jedem samo belo meso i ponekad ribu i onu hranu za mace iz konzerve volim.volim i patee od guske.zozina mama me je mnogo razmazila,a secam se da je Zozi rekla da, sto se nje tice-ja mogu da jedem i kokosije sije.al,sad je gotovo i ja HOCU BIFTEEEEEEEEK! LJUDI.Posto ne izlazim iz kuce,znam samo ljude koji dolaze kod nas,a i ono sto skapiram sa televizije.Ljudi su cudni..sorta koja ne ume da resava svoje probleme,vec ih stvara sve vise i vise.Ja ih dosta dobro razumem kad govore,jer mi-macke,umemo da citamo sa usana,a profesor Jerotic je rekao da nasem,macijem mozgu fali jos neka kuka..i znale bismo da govorimo!Razumemo ljude pomocu njihove mimike.Jako se uznemirim kada se svadjaju.TV ipak ne volim,ali volim fudbal,jer tu jure lopticu,a i ja to volim!Volim klasicnu muziku,volim i elton johna i elvisa..neke vesele i setne ljubavne pesme..Pa i elvis je bio KRALJ.Sav je bio kao neki macor-i to beli,zbog odela,a mogao je da bude i ruski plavi-zbog azurnih ociju.a i kretao se i igrao savitljiv ..kao -MACORCINA PRAVA!Ona dva macora s kojima sam bila su bili solidni ljubavnici.U jednog sam bila malkice zaljubljena,ali me je brzo proslo.Sada,kada sam starija i sterilisana-bavim se sobom,svojom toaletom,noktima...posmatram i izucavam ljude,a kada sam na prozoru ili na terasi onda razgovaram sa macama iz komsiluka.Mi macke specijalno komuniciramo.i mi spadamo medju macke ,tj i lavovi,tigrovi,leopardi,pume..oni spdaju medju macke!Znam da se mnoge zivotinje muce,ali Zozi i njena porodica vole zivotinje i kupuju parizer za mace iz okolnih dvorista.I vi treba da hranite zivotinje.Bar 100 dinara nedeljno...ako imate...Ja znam da sam privilegovana-imam svoj specijalni toalet sa sljunkom koji se baca i menja,volim toplotu,spavam na foteljama-velikim berzerama,a volim i Luj XV il' XVI?!Ma,sve Lujeve...Nekoliko puta su dovodili pitome kuce kod nas u kucu.nisam reagovala,a ni oni.pozdravili smo se i bili smo mirni,a ljudi su mislili da cemo da se dzapamo.koje budale!Ja,kao macka,u ime roda svog,i pasa i svih drugih zivotinja-pomozite uvek i zivoti jama i ljudima u nevolji.Nama zivotinjama priroda je dala vecu mudrost,ali i mi zelimo ljubav.Ljudi su mnogo umorni,nervozni..ali-bolji su kada su zaljubljeni,kad imaju posao i novac.i ka su zdravi.bojim se za zivotinje koje lutaju ulicama,jer znam da ima ljudi koji bi ih mucili ili otrovali.a ko zna sta bi tek ti monstrumi uradili ljudima.GRGRRGRRRRR,umam ja da ogrebem itekako! Cesto ljude gledam kao u cudu..pokusavam da im objasnim da moraju da budu smireniji,opusteniji,tolerantniji,da treba da slusaju instinkte i da budu sto vise u prirodi.iako sam macka-znam da zavise od novca,posla,zdravlja...zele da putuju...politika je nesto mnogo zlo...Ipak,ja sam zahvalna sto me je zivot spasao i Zozi...mada nekad mnogo vice i nervozna je..onda bezim od nje i necu da se mazim s njom.ali i ona se menja,sazreva...Ja mnogo volim svoju ljudsku porodicu,ALI TAJNU MOC DA POSTANEM COVEK U JEDNOM OD 9 ZIVOTA NECU NIKAD ISKORISTITI...JER,OVO JE VREME U KOME JE BOLJE BITI ZIVOTINJA NEGO LJUDSKO BICE"!. U pravu si,moja Babeta..i ja bih zelela da sam macka!

недеља, 13. фебруар 2011.

ovo je zakonom zasticen text

O "KLUBU KNJIZEVNIKA" II. Jedno od mojih najlepsih veceri u Klubu je kada sam u omiljenim mi Chloe cizmama (12cm,antilop,do kolena,kaisevi oko listova,ridjkasto nesto) sela na motor svog najboljeg druga i po cici zimi dovezli smo se u restoran.UU,kako je to bila dobra vecera.Jeli smo vise vrsta mesa,jer-mora se nekad kako muskarac zeli,a moderni vitez u betmen koznoj byke jakni,a la nindza kornjaca zasluzio je veceru u stilu henrija VIII.A nije lako mene voziti kao suvozaca.Nisam laka osoba...hahaha! Secam se da je bila druga ili treca noc bombardovanja.Sedela sam sa misom i jovanom i hasali smo mrtvi 'ladni prsutu,sir..jos nesto..pili vino i razmisljali o tome..Ma,nismo uopste razmisljali.Vreme bombardovanja u Beogradu bilo je jedno od zabavnijih u Beogradu.Trestali su matine rejvovi u "Industriji"od 4 popodne.Marko Nastic imao je neznih 16 godina tada. A mi,u "Klubu"..te veceri...videli smo za jednim od stolova politicare i plitkoumne pokvarene filozofe koji nas i dovedose do tog istog bombardovanja,kako mirne duse(tada) ZDERU!A narod je bio uplasen.MNOGO.Mi, rodjeni i pravi beogradjani i gradjani oduvek smo imali veliku zilavost i izvrnut neverovatno smesan smisao za humor.Srbi se ili deru..ili zderu..il'se smeju il kose cupaju..il ne jebu zivu silu!Sto se "Kluba knjizevnika" tice,naravno da se nikom tamo ne moze zabraniti ulazak,ali neke bi stvarno trebalo da bude sramota i da mu se priblize,a kamoli da prekorace prag tog hrama najbolje hrane i zanimljivog drustva.Ne radi se o tome da li mi idemo na njihove omiljene splavcine.Radi se o tome da bi ONI,uvek neki MI i ONI...dakle,da bi oni morali da osete da im u dobrom,starom "Klubu" nije mesto..Ne uklapaju se..ali,necu da grdim.Jos sam bila klinka,a u omiljenoj svima,sali levo-sedeo je za stolom odmah kad se u salu udje nas divni predratni glumac,gospodin Pavle Bogatincevic,Prvak Narodnog pozorista,zatim reditelji Zoran kostic i Baja Dejan Corkovic,Dr. Vladimir ilic...Kad je mama prosle godine bila u klubu tamo je poslednji put videla Bekima.Kaze,pozvase je gospodja branka i Bekim da sedne,ali je zurila...I sada ce joj biti do kraja zivota zao sto nije jos jednom popricala sa Bekimom.ali,nikad ne znamo sta zivot donosi,a sta odnosi,i to-u istom trenutku.Ovo su moja secanja i nabacane misli.ovaj text nema neki narocit koncept,niti ja tome tezim.U "KLubu" se mesaju mirisi jeftinih cigareta i najskupljih cigara..tu sede ljudi od Jakova Grobarova,preko Cede Jovanovica do Vucele....od Jadranke jovanovic..Bebe loncar..Severine...olivere Katarine..Danice Draskovic...Duske jovanic,Olja Beckovic,Mira Karanovic...Sedeli su u "Klubu" i Dobrica i Stupica.Volela je to mesto velicanstvena MIRA TRAILOVIC. I moj drug,probisvet Prele i Karadjordjevica dinastija,princeze Katarine krilo i princeze Jelisavete krilo..Mesaju se u "Klubu" mirisi parfema,lazi,traceva,hrane...mesaju se mirisi novih i starih ljubavi i ljubavnika."KLUB knjizevnika2 je mesto gde za istim stolom mozete videti ljute suparnike koji su na TV-u 2 dana pre toga vadili oci jedan drugom,a sada dele porciju pecenih paprika.U "Klubu"pecene paprike i ajvar mirisu predratno..znate ono-kad prodjete ulicom na Vracaru,dorcolu ili..e tej,bas taj miris!"Klub knjizevnika" je miris i ukus onog pravog Beograda.Beograda i Beogradjana koji se i vole i ne vole,ali mogu da sednu za isti sto!Jeste-svasta se u Klubu desavalo,ali sve to ide u rok sluzbe najboljeg restorana kafane iliti kafane restorana u Beogradu.Kusam tu hranu od seste godine.I bas mi prija.Prijatno i Vama!

петак, 11. фебруар 2011.

ovo je zakonom zasticen text

O KLUBU KNJIZEVNIKA - Ovaj blog ce verovatno prerasti u mali feljton,jer KLUB KNJIZRVNIKA, najsmekerskiji restoran u gradu i nagospodskija kafana u isto vreme,zasluzuje da ukljucim i secanja tate i meme(DEjan Cavic,glumac i Zora Cavic-Ilic prevodilac).Zatim kada su moji roditelji usli u nove brakove...tata sa novinarkom Milicom Lucic Cavic,pa se stvorio moj brat Dusan Cavic.A mama sa udala za gospodina doktora Vladimira Ilica i tako sam dobila jos jednog brata.To je Joca i on sada zivi u Zimbebveu.Ukljucicu ja i njihova secanja iz 60-tih,70-tih i kasnije,ali kada budem bila in the mood 4 talking 2 them.Mnogi moji prijatelji iz detinjstva zive u inostranstvu i uvek imamo obicaj da organizujemo nase,tzv."Tajne vecere" u Klubicu.Ume da nas bude i po 20.A Buda,jer gospar Ivo je preminuo,a govorilo se decenijama,pa i sad kazu najstariji gosti-"Idemo kod Ive i bude".Ja mislim da sam medju srecnijim zenama na svetu jer imam svoje najbolje prijatelje jos od pre osnovne skole,cak poneki...a tu smo-Mane,Joca,Relja,Vladan,Marija,Mirke,Bojan,Lada,Una,Mira,Dejana,Jelena,Muja i naravno..ima ljudi cija sam imena previdela,a ima i ljudi koje ne vole da budu spominjani u javnosti.Brija,danasnji vlasnik "Madere" i "Kluba Knjizevnika" na najlepsi moguci nacin,kao biznismen i gospodin,vodi ova dva restorana..Mnogi kazu."Ali,nije bas atmosfera kao nekad..."Ali,ne moze da bude,ali smek je ostao,ostala je i atmosfera...treba se opustiti,pustiti pogled da svrlja prelepom rusticnom bastom ili kroz sale.i - u "Klubu..." je naravno deo publike nov-neki novi biznismeni,neki novi umetnici itd.itd..ali,s druge strane-u "Klub knjizevnika" dolaze ljudi svih umetnickih zanimanja..Secam se da nisam krenula ni u OOS"Vladislav Ribnika",a tata i Milica su nas doveli u Klub.Neverovatno sam se tada najela.Najcesce u Klubu jedem pohovan kackavalj,celer i pohovane paprike sa sirom,file minjon s pecurkama ili tartar i zelenu salatu.Kolac-parfee.Mada,svi se oduvek kunu u savrsene i legendarne krempite-ali meni su previse penaste.Ja kriva-krempite savrsene.Secam sa..pre desetak godina bila sam za velikim stolom u basti.To je bilo posle necije izlozbe.....ne secam se cije vise.Posle smo se sjatili u klub.Elem,cerka jednog zaista neverovatnog lika imala je hemijsku olovku sa svetlom i mogla je da ga kao snajper uperi u koga zeli.Tako da smo mi,"veliki" ,trazili po basti politicare,lazne disidente kvarljivog mentalnog sklopa, pojedince iz svta zabave koji su pokusali da se prisljamce iz neku stranku..itako je prema nasim instrukvcijama, markirala jedno 20-tak ljudi opasnih po zivot.Volim klub i zimi.Tamo je uvek bas toplo,iako luftiraju,ali dodjete kuci.I mirise vam kaput jos 2 dana.Ali,ljudiiiiiiiii-bili ste u najlegendarnijem restoranu u Beogradu.Jos je gospodin Ivo bio ziv,i jedva su se on i gosn Buda izborili da ne zatvore "Klub" jer pritom nije imao WC za osoblje.A imao je inace,cist i veliki,starinski i uvek hladan,toalet za sve.Pisala se ja mislim,cak i peticija.Kad idem u klub uvek volim da se bas udesim..Prema raspolozenju,ali nikada nisam oklevala da obucem nesto da se ne bih slucajno isflekala.Pa sta i ako se isflekam!Beogradska legenda kaze da je Vuk Vuco zapsrosio oliveru Katarinu u Klubu,i da su ujutru vec bili vencani u opstini Stari grad.Jedna druga prica kaze da je Bert Lankastera zena polila iz sifona,ili on nju-jer su imali nerazjasnjene neke poglede za stolom.Kroz "Klub knjizevnika" prosli su i prolaze svi stranci umetnici,diplomate,poslovni ljudi,politicari.svi,ako imaju vremena,jer "KLUB KNJIZEVNIKA" je jedinstvena kafana na svetu.Takodje,tepaju joj i "Knjizara",ali to mi se mnogo ne dopada.Imam bezbroj dogadjaja vezanih za klub i oko njega.sad su pocela da naviru...Secam se da sam bila za vreme bombardovanja zajedno sa belgijskim novinarima(tada sam radila 4 dana sa njima=prevodila+kod politicara+montaza+cirka+restorani,ali realno-cool posao i dobra lova .NA RUKE!tada.)Imala sam zakazano sa belgijskom ekipom u 21h.Zakazala sam sto i dosla sa prijatljicom J.milenkovic.bile smo BAS raspolozene.Neki od Flamanaca,u dominirajuce frankofonskoj keipi-odusevio se kad je video devojke koje piju "vatrenu vodu"=rakiju!Nekako..jer-bilo je tu jos nekoliko nedefinisanih individua,vidimo jelena i ja tada volkjenog od strane Slobine vlasti,izvesnog kobajagi izmisljinog "pisca,novinara,hunanistu,svetskog putnika..."=HOHSTAPLERA DANIJELA SIFERA.On ne sme vise nikada da dodje u ovu zemlju.EEEEEEEEEEE.nas dve smo njega uhvatile u pravu beogradsku ves-masinu i covek je posle 20 minuta zezannja na svim mogucim nama znanim jezicima,potpuno posrnuo,uhvatio svoju pratilju sponzorusu i rekao da napusta veceru jer ZIRI..hahahahahaAH! Letos smo imali nekoliko sjajnih "Tajnih vecera"Smejala sam se i smejala i smejala..i delili smo klopu..i na kraju jedne od vecera overili od cokoladne torteiiiiTHAT's 4 FRINDS R 4! Jedva cekam novu veceru.A setih se sada,da je moj tata jednom gledajuci u racun koji je gos'n buda pisao rukom,rekao-"PA,pobogu,Buuuuudo!"Ali,nema veze.tamo nijedan racun nije preveliki.Radio je dugo i cuveni kelner Rade,pa otisao u rusiju,pa otvorio tamo restoran,pa onda i restoran ovde.pa dal ce nesto s "Klubom" dal nece.i nestade iz price,ali ne i iz legende.Sad su tu jos uvek mladi,u najboljim godinama,majstori kelnerskog zanata-Milenko i Pedja.I gospoda Ivo i Buda uvek su znali sta cesti gosti vole,cuvali im popodne rezervisane porcije,leteli su po klubu i case i brizle i tanjiri..........i donosile se politicke i umetnicke odluke vazne po ovu zemlju.Prve ili druge veceri bombardovanja sdela sam u klubu unutra,poila vino,jela sir i prsiti.Moji prijatelji,bracni par i ja,bistrili smo,jeli i pijuckali uz neke "umne cike"..hahahahHA.Od obecanja ostade prc,ali zato od osecanja imam mnogo.i jod mnogo uspomena vezanih za "KLUB" Ipak cu morati malo da propitam i mamu i tatu,a mozda i neke druge ljude,vecma zanimljive,intrigantne i sarmantne.A moram da priznam da se lepo osecam,jer sam drugo koleno svoje porodice,.ne trece-isli su i baka i deda,dakle sto sam trece koleno u "Klubu".Rezervisem,cvrkutavim svojim promenljivim (neki kazu - manipulisem glasom)zamolim za najbolji sto.I docekana sam uvek kao princeza..svi gosti su lepo docekani.klub sada radi i prko dana,ali meni su veceri tamo jace.Kad se nadjemo,smejemo se do besvesti,jeste-tracarimo,pricamo o filmovima,misko-zenskim odnosima,modi,parama i sve to svi zajedno i nikad se ne podzapamo.jermsvako ima coje misljenje,ali to je sad tema za Natasu Kandic.A ja bih radije nastavila da pisem o hrani iz "Kluba".Klimavo obecavam - ovih dana.Dobro.Sigurno,ako....

недеља, 6. фебруар 2011.

ovo je zakonom zasticen text

gledam vec 15 minuta u ekran.razmisljam o cemu da pisem.Puna sam besa.imam milion obaveza koje moram da zavrsim ovog meseca..za dve nedelje...ove nedelje...Moram da pisem.blog je moj trening mozga.To sam sebi zasrtala kao posao,jer stalan posao nemam.OLD SCHOOL FREE LANCE BLOGOSTOJECA ZOZI.Volela bih kada biste,vi koji citate,ostavljali vise komentara,ali-nista na silu!Zeza me veliko slovo.Moram ludacki jako da pritisnem da bi bilo VELIKO.U ovoj zemlji sve mora ludacki jako.zasto ne moze mirno,stalozeno..Jeste,ceo svet je kao jedna velika masina koja se pokvarila na sto mesta i hiljadu mehanicara se trpa da to popravi,umesto da ostave 3 genijalca.Ali,genijalci cesto zaseru.mislim da je FB jedna od losih stvari koje je stvorio pametni um.Nemam sad vremena da objasnjvam zasto to mislim.I sama koristim FB..i to posebno,da bih preko njega reklamirala blog.Zelim da pisem o siru s rupama, o Barbi lutkama, o tome sta su mi muskarci rekli da balerine mogu da urade tokom vodjenja ljubavi.Imam cudan odnos prema cvecu,ali samo volim divlje ruze koje okrenem naopacke i onda se osuse.Traju dok se same ne raspsrse u vazduhu..I ja se sama osecam kao takva ruza.Naopacke.Ali,nisam sasusena-imam samo bore od smeha.Al seda sam 70%.Posle svakog stresa i nerviranja primetim nove sede u korenu.Farbam se u crveno godinama.I od farbe hoce sede,a od crne farbe kosa se jako proredi. AAAAAAAuuuuuuuuuuuu - pola 5 je!Moram da prekinem pisanje.moram da zavrsim neke kucne poslove,pa idem napolje.a ovo divno pre podne sam prespavala.Spadam u grupu ljudi kojima je potrebno jako mnnogo sna.Veoma cesto legnem izmedju 22h i ponoci.I opet-ako treba da ustanem pre 10-ja sam nikakva.muka mi je ujutru.Ne,nisam trudna.vodim ja racuna.skoro o svemu..hahahhihi AH!Rece Bach i nastavi da igra sah! Evo jedne englske pesmice-doskocice za danas: Solomon Grundy was born on Monday baptised on Tuesday went to school on Wendesday fell in love on Thursday married on Friday fell ill on Saturday burried on Sunday Eto,kako jedan zivot stane u 8 redova...

уторак, 1. фебруар 2011.

ovo je zakonom zasticen text

Toliko sam se umorila svrljajuci po fejsbuku i komenarisuci raznorazne pojave i nakazne fenomene naseg oronulog drustva da sam sad jedva u stanju da napisem text.Kada sam ustala bila sam sva srecna iako sam isla kod zubara.Ali,zubar nije nista u poredjenju sa nervozom koju moze da vam unese kompjuter.Iskreno,vise bih volela da umem da sviram klavir i da tipkam po njemu sada,umesto sto kuckam na ovoj izmucenoj tastaturi. Pa,da se prihvatim samoj sebi zadate teme koja ce verovatno biti u nekoliko nastavaka.LJUBAVNICI I LJUBAVNICE. Od kada je sveta i veka taj status je bio razlicito tumacen od strane drustva.Danas,u moderno vreme..i sta to uopste znaci-moderno?! imati ljubavnika,-cu veoma je prakticno,lepo i ako umete da negujete tu vrstu odnosa sa ljubavnikom mozete biti sjajan prijatelj,razgovarati o svemu,izlaziti u grad.nravno,u slucaju da se ljubavnici bas zaljube jedno u drugo i to preraste u istinsku ljubav onda se situacija menja.Oduvek sam bila od onih devojaka koje mogu da podvoje sex od ljubavi.Cesto mi se desavalo da budem zaljubljena u muskarce s kojima nisam imala nista,a druzili smo se...Kada sam imala dvedeset i nesto godina dogodila mi se jedna ljubavno-drugarska-erotska veza sa covekom koji je 17 godina stariji od mene.Do dana danasnjeg ostali smo sjajni prijatelji. Za sebe cesto kazem da sam vecita ljubavnica i da sam mozda rodjena da budem ljubavnica.Moje veze sa muskarcima retko kada su bile zvanicne ,ali pitam se i tvrdim da ne mora sve imati ime za formu.Jer,vazno je da je lepo.Bicu iskrena i reci cu da sam spavala sa nekim svojim drugovima,a da se sa nekoliko njih ljubavna,tj.ljubavnicka veza proteze dugo godina.i tu bih stala.Ako je ljubavnik ozenjen-njegova zena je njegova briga..ili njegova je devojka-njegova briga.Brige pocinju onog trenutka kada se javlja zaljubljenost i cesto-ljubav.tada zelite vise vremena od strane ljubavnika,vise paznje i zelite da ako nekog volite,da ga volite javno,a ne-tajno.ali,ako ste u statusu ljubavnice,sto uglavnom uvek svi znaju-samo ta neka ne zna, MORATE se pridrzavati izvesnih pravila.Ja ih se cesto pridrzavala nisam.Ali,sa sazrevanjem i pravila sam shvatila zrelo.Bila sam jako mlada kada su mi se desile neke prijateljske ljubavne ljubavi.Znam da su me neki muskarci jako voleli,ali jednostavno,plaseci se da cu da ih izgubim,stavljala sam se u poziciju drugarice-vecite ljubavnice.Mozda ne bih trebala da pisem o ovome..mozda ce neko pogresno shvatiti,ali to sam JA . E sad,sve ima svoju simpaticnu i komicnu stranu.zbog jednog sam ljubavnika,tj.bas tog kad sam bila mlada i cekala da se on pojavi u kaficu,pa da idemo na tenis..e zbog njega sam nosila i zilet u tasni da mogu da na brzinu odstranim suvisne dlacice ako bi doslo do sex situacije.biti uvek okupana,cista,manikirana,pedikirana...Muskarcima je to nekada mnogo vaznije od garderobe koju cesto i ne primete.Oni primecuju zenske kretnje,prevoje naseg tela,obline,ruke,vrat...zglobove,guzu...gledaju nas drugacije nego sto mi sebe same vidimo i razmisljaju drugacije.i uvek budite lepe na prvom mestu zbog sebe,samouverene ,glatke,pametne i slatke.Zena uvek MORA da ima kod sebe pare za taxi.cesto izadjem iz kuce i vratim se uvece,a ranije dok sam mnogo izlazila uvece,dolazila sam kuci i prekosutra.takodje,odlazak kod ljubavnika se ne obznanjuje sem ako vam je bas vazno da drugarici natrljate nos o tome.ali,drugarice cesto mogu da budu opasne i nehotice nenamerno da naprave neko sranjce.Jedan drug,dugogodisnji ljubavnik rekao mi je-"Ti,duki..umes muskarca da ucunis muskarcem". S druge strane,jdan prijtelj koga cenim iznad svega i mnogo ga volim kaze da njemu nisam sexy,ali jednostavno-nisam njegov tip.ali, ne mogu da prebolim sto kaze da nisam sexy-kad JESAM!Zna i on da jesam,al inati se..nema veze,jos smo deca!Ljubavnica treba uvek da bude spremna za poziv ljubavnika,ali ne treba da bude indiferentna i cesto treba da sama preuzme inicijativu.muskarci to uglavnom ne vole,ali ako ste im stalno kao na posluzavniku,zaobicice jednom vas kolac i posluziti se nekim drugim.Ne radi se samo o sexu.kroz istoriju postoje divni primeri ljubavnicke ljubavi koja je odisala intelektualnim razgovorima u budoarima.Zene su tridesetih godina proslog veka obozavale da budu ljubavnice,diveci se mramornom jacinom portreta modernih zena De Lempicke.Vozile su brza kola,nosile najlepse toalete i volele svoje ljubavnike.i zasto se ljubav cesto smatra slaboscu.Po meni-ljubav je hrabrost.Jer,voleti nekoga cesto nam promeni zivot,navike,pogled na svet...Ljubav ne bira kad ranjava.U svojim furioznim trenutcima nisam ni razmisljala da li sam ja povredila nekog od tih muskaraca,samo sam brojila njihove udarce,ali nisam zlopamtilo,a umem i da vratim! I kad zadam sebi temu,ona me odvede mnogo dalje nego sto sam naziv kaze-LJUBAVNICI I LJUBAVNICE.Ne bavim se odnosom sponzorusa i muskaraca,jer to je neka vrsta prostituisanog odnosa.Ato reci-"Ja sam ljubavnica H.K." npr. nije u redu.to ne treba niko da zna,mada se sve provali i cuje.ali,ako umete da budete dostojanstveni i samosvesni i da bez pravdanja vozite svoju pricu niko vam ne moze nista.mogu da vas obozavaju i osporavaju.Nisam rekla da ne zelim da se udam.prosio me je kada sam imala 20 godina jedan amerikanac naseg porekla.bio je isto tako mlad,bio je lep,bio je fotograf i ziveo je u velikom mlinu na jezeru Micigen .I bas se bio zaljubio u mene i bio je spreman da me vodi u ameriku.ali,nesto sadisticko u meni nije mi dalo da mu se dam.Svidjalo mi se sto pati zbog mene.A sada mi je zao sto sam bila tako plitka.i sto sam umesto njega-finog,lepog i obrazovanog izabrala jednog bezveznjaka s kojim sam gubila i gubila vreme.ali,sta sam mogla da znam pre 20 godina,tada 1990.-ja sa 20?! Mudrost.A onda me je pre 5 godina zaprosio jedan dubrovcanin.Sve je imao i ja znam da bih se dobro snasla u Dubrovniku,bila bih vodic ili prevodilac.mogla sam da dobijem posao na njihovom radiju,pisala bih,svi su me zavoleli u dubrovniku i niko nije postavljao nikakva nacionalna pitanja.ali,taj covek mi se nije dopao.Jednostavno-nisam mogla da se udam za nekog ko mi se ne dopada ni fizicki,a sa kojim nemam bas nesto narocito ni da razgovaram iako je bio obrazovan lepo,ali neduhovit totalno.Neka druga,a mozda bas ja-da sam dublje razmislila,stegnula bi zube i otaljala godinu dana tamo,uzela hrvatsko drzavljanstvo,alimentaciju i otperjala natrag u Beograd.cak je i vencanje bilo zakazano.zvala sam 200 ljudi da doputuje tog leta u dubrovnik.isla sam sa mamom da kupim sandale za vencanje.Covek je cak odstampao i pozivnice,zakazao u kom restoranu ce biti rucak.ali, da li bih bila veca kucka da sam se udala za nekog kog ne zelim i ne volim ili sam veca kucka sto sam ga ostavila kao "runaway bride"?Mislim da je ovo drugo ipak postenije.Imala sam prijatelja,kako se to u finim krugovima kaze,koji je baletan i ziveo je na siciliji.Dolazio je jedno vreme cesto u Beograd i stvarno nam je bilo lepo.ali,on je bas bio pravi don Zuan,sa tom dijagnozom od psihijatra+komplexom Petra Pana. Pisacu ja jos o ovome..malo cu se podsetiti cuvenih ljubavnika iz istorije.A ja,pa eto-sad cu da pocnem da se spremam da idem kod ljubavnika..pricamo,nesto klopnemo,slusamo dobru muziku i taaaako.Nisam ni mala,ni naivna...ali jesam apsolutno hiperemotivna osoba ...zamisljala sam da ce ovaj blog danas biti duhovitiji,ali odveo me je na neku ozbiljniju stranu-kao neku analizu.Sledeci blog bice zabavniji.Obecavam.