уторак, 27. септембар 2011.

ovo je zakonom zasticen text:ŽOZI za FAAR-20.god.CLICK-a

Ove godine navrsva se 20-ti rodjendan nase najbolje i najprofesionalnije modne agencije.
Imali smo "priredbu" u subotu 24. septembra tamo gde je sve i pocelo , u SKC-u, a o tome cu napisati poseban blog.
Ovo je text koji je objavljen u pocasnom 009 broju "FAAR"-a i cast mi je sto sam deo tog zaista casno, lepo, moderno i svedeno, ali beskrajno mastovito stvorenog magazina-knjige.
Takve stvari i pojave nazivam "natprirodnim pojavama u kulturi" , jer je u to na posten i dostojanstven nacin ulozen trud i profesionalizam bez pompe, a veoma jasno i dovoljno za gradjanske, damske i gospodske zelje i potrebe-glasno!
Kroz ovih 20 godina utkana je borba koja je sada najzesca-borba protiv nuvorisa, neznanja, primitivizma, novoelite i njenih postulata, mada oni verovatno ne znaju ni sta to znaci.
konacno, evo texta! FAAR 009
V E T A R U K O S I
by
DUŠKA ČAVIŽ ŽOZI

"CLICK" je hrabro krenuo sumornih i teskih 90-tih. I agencija i mi - fanovi, publika, blagonakloni novinari(jer, ima i onih drugih), umetnici svih fela, znani i neznani..svi smo pohodili revije. to je zaista u to vreme bilo malo hodocasce u svet stila, mere, sika...
Secam se kada smo snimali spot za "Plejboje" ljutih 90-tih. Spot je rezirao vuk Velickovic. Cele noci momci su prasili "..gadan bicu jaaA...Mlade, tanusne manekenke i moja malenkost koja loize sladoled u zoru. Krem mi se cedio niz prste i clanak na ruci, a poznati beogradski frizer Bobo me je tako temperamnentno natapirao da sam posle ispirala i otpetljavala kosu celomflasom balsama. Jelena Maćić je sminkala kao na pokretnoj traci.
Secam se kada je na Adi bojani leta 1993. bio, po ugledu na "Club Mediteranee" organizovano letovanje. Smestili smo se na Autobuskoj stanici Beograd u otprilike 7(my lucky nzmber) autobusa i krenuli putem jedne nezaboravne avanture. Nasa mala enklava postala je vec za par dana svetsko cudo. Spoj najludjih beogradskih faca, DJ-evi, ekipa sa "B92", "Playboy", "EKV" i naravno, Click-ove devojke i pokoji mladic koji su nam uprilicili revije.
Secam se ikad se Mira udavala, a Marija i ja smo se borile oko bidermajera. Ona se udade, a ja jos nisam.
Ivanovic, Tesla, Paunovic...,iza scene uvek smirena Goga, jedan od "the best backstage managera" Natasa, Nenadova sestra..Lukjacenko, Maja Pink.
Prvu generaciju Clicka cine meni bliski ljudi. Ne mogu a da ne pomenem kokija-kokoskova, boska i stanka. Oni su dostojno nastavili put Benje Martinovica, Nevena Boskovica, Djoke Cortine, pravih Beogradjana i dzentlmena.
moje "sveto trojstvo" i tada je bilo "kitch-trash-kemp". Izlazili smo u klubove koji su izgledom, muzikom i ostalim sredstvima prkosili turbo naletu. Voleli smo "buhu", "Soul food", "omen, "Akademiju", "Industriu"
Secam se prve revije nase najuspesnije, najlepse, decentne, ali probojne Roksande Ilincic. Pa sad, posto smo Lada i ja ucestvovale na toj reviji, mozemo da pijemo kafu gospodja Obama, rosin Marfi i nas dve ili da organizujemo "chit-a-chat" cajanku o modi. Na njenoj reviji u okviru FW-a u "Hyatt"-u pre X godina, sedela sam pored Alberta Tombe.
Vidim ja-nesto mije poznat frajer. Pa vidim-dobro je pocrneo. Pomislim:"Da nije to neki od onih dubrovackih likova". Pa sam onda htela da ga pitam da nije slucajno isao u moju skolu. I na kraju se opsetim da je to Alberto Tomba. Malo smo popricali. Simpatican cool tip ipravi veseo, optimistican Italijan.
DANAS, kad u EXPO centru stanem i posmatram ljude, a to mi je omiljena zabava - sve je tako dobro organizvano, vlada bon-ton, nema ludackog guranja. Na FW-u mogu i da stojim. Stajala sam i na BITEF-u 100 puta i na nekim premijerama i koncertima svim skoro. Volim taj uzavreli zivot.
Muzika je veliki faktor u svetu mode, pa i na "Click"-ovim revijama. Ona pokrece, motivise, ona moze da oraspolozi uplakanu manekenku, nervoznog modela ili dizajnera tremarosa. Mnogo puta se desilo da svi cupkamo i djuskamo na stolicama gledajuci revije.
I aplauz je vazan. Ne aplaudira se samo dizajneru i manekenima, nego i ljudima iz organizacije i tehnike...i, naravno-DJ-ju, a to je najcesce-Willy.
Jednom sam u Njegosevoj, dok je od kafica figurirao samo "Cvetic" cuveni, cula komentar dok sam prolazila:"Zar joj nije dosadno da se svaki put presvlaci!?". Pa, u tome i jeste caka. Cuvam i negujem svoju garderobu, milujem je, cetkam kapute i bundu...Sve sto moze na hemijsko, ide na hemijsko. Moja je baka govorila-"Moram da imam lep ves ako se onesvestim na ulici" i "Uvek biram dobar kaput umesto lose bunde po svaku cenu. Bunda moze da bude stara, ali NIKADA i NIKAKO ofucana".
I sada, 20 godina posle, stasava generacija mnogo mladjih, lepih, interesantnih, egzoticnih ili klasicnom lepotom obdarenih devojaka. Visoke, vitke, sa sjajem i nadom u ocima. I VETROM U KOSI.

уторак, 20. септембар 2011.

ovo je zakonom zasticen text-slatkiši detinjstva mog! .deo

SLATKISI DETINJSTVA MOG! (1.deo)
Ovo su nazivi nekih od prehrambenih proizvoda koji su obelezili jedno drugo vreme. Neki su ostali na pozicijama sve do danas, drugi nepovratno nestali, treci se vratili u izmenjenom obliku ili petnaestim imenom..pete ili sedme uvozimo iz nekadasnjih delova jugoslavije. Ja sam jos uvek Jugoslovenka i to cu ostati do kraja zivota
U skoli sam obozavala "Moto keks","Pec" bonbone, jeli smo virsle sa senfom u zemicki.One iz crvenih PKB kioska.I bolje su bile od njujorskog hot-doga! Ti crveni kiosci sredinom 70-tih bili su jedini kiosci pored "Borbinih", "Politikinih" i "Duvan" trafika.
Mi iz skole "Vladislav Ribnikar" i VIII gimnazije(Njegoseva)jelismo u poslasticarnici preko puta kod Lubardica-Jovanovica, preko puta skole. Tamo su bile najlepse slatke kifle sa pravim slagom i sham rolne. kokice su se prodavale na Kalemegdanu, na Tasmajdanu kod Sanse, tamo prema bazencicu.Ne bazencicu Tasmajdan sportskog centra, nego bazencicu izmedju "Sanse" i stepenica koje vode prema "Radovicu". Ko zna zna i taj je pravi Beogradjanin. Ko ne zna i ne treba da zna.ako su mu tata i mama Beogradjani nek njih pita.Uostalom, ja se ne bavim izbeglickim migracijama i peripetijama novodosavsih u potrazi za uspehom i prvom plocom, tj diskom.to nek pise neko drugi.
Ja sam APSOLUTNO BEOGRADSKO DETE IZ KRUGA DVOJKE, ELITISTA SA VRACARA!
to je moje pravo.Tesko zalazim na druge teritorije.uvazavam dorcol...nenene sada-to je druga prica-prica za neki drugi text.Za text o delovima Beograda.Neka neko napise odu blokovima.Nemam nista protiv.
Dakle, mi-deca sa Vracara bili smo na Tasmajdanu blizi prorodi vise nego ova deca sada u mauzoleju od parka(jos uvek ponekad gorko placem zato sto Tas nije ono sto je bio)- mnogo cesce jeli smo peceni i kuvani kukuruz nego danas, a takodje i kestenje.
Dali ste ikada kupili svojoj deci kestenje ili kukuruz.Mi smo kao deca to kupovali kod proverenih siptara i voleoi smo sladoled kod "Pelivana", a moja je baka, inace velika dama, imala svog vernog Siptara koji je trckao i zavrsavao joj teske poslove i ciganku Milicu, lepu kao dan, koja je posle otisla u Pariz 60-tih sa svojim ciganinom i vratila se jednog dana u belom "Mercedesu" da vodi i baba Lulu u Pariz.
Postoje mnogo ludji,lepsi,prosveceni i zanimljiviji Cigani nego sto to prikazuju Kusturica, Bregovic i braca trubaci gucanski zajedno!
Ah.DA-KESTENJE! A sad niko vise nece da vadi kestenje iz vatre.Prc.
I dok su brujale price o igrama zvanim "lepeze" i "kamena lica" koje su stvarno decija igra u poredjenju sa sadasnjom zabavom maloletnika, mi smo zvakali "Bondi" i "Bazooka" zvake, otkidali plombe "Kiki" bonbonama, "Lili" i "Lada" keks, "Munchmalow's", bobi stapice, "Chips", "Smoki", "Gricko" i pili smo samo "FRUCTAL"-ove sokove.Najbolje na svetu. Lucenje pljuvacke i strecanje iza usiju razvijali smo zelenim cudom hemije zvanim "fla-wor-aid", nesto kao trip za maloletnike ,tj.chrystal met. Ta cudesna tvar koja je krckala i krckala dok je nestajala susteci u dodiru sa pljuvackom, istresala se iz kesice i stavljala na dlan.Tako da je nas nekoliko moglo da to polize sa dlana.Kao i popers,samo malo naivnije!..he he he.Puritanciiiii-bež'te kod mame!
Grickali smo i brasnjave tablete "Dextroza" da budemo jaci i pametniji. Deca su dobijala karijes bukvalno preko noci zbog tona jedinih kod nas na svetu.JEDINSTVENIH I NEPONOVLJIVIH "Cokoladnih bananica2 koje je moj brat(jedan od)zvao..i zove ih dan dans i nosi celo fabricko pakovanje u Svedsku-"CAKUM-PAKUM BANANICE".Moj Juuuško!
Razvaljivali smo se od "Bajadera"-zvanicno proglasenim kao jedan od d best konditorskih proizvoda na svetu. Voleli smo i ratluk, zele bonbone u raznim oblicima. Ja ih ne volim .
I tada je postojala "Bonzita2, a ko nije hteo zdravo, mogao je od ranog jutra da kontemplira dok poluspava na prvom casu i da polako skida koricu po koricu sa pogacice. Dole zagorele. "Kreker vic" je bio hit, a "Vegeta zacin" dodatak svakom jelu.I STEVO KARAPANDŽA!
dok nismo jeli "Nestlee crunch2 bila nam je cool i ona nasa china pre najezde ovih fuš Kineza. Ja je volim jos uvek=stiropor pirinac i malo crne cokolada, pa se prsti slepe i to je mmmmmmmmmmmmmmmmmmm! Dokazano je da su zbog brtskih pirincano-cokoladnih omota sa stapicima u kosi neke prostitutke sa kosim ocima ustanovljeni bilateralni odnosi izmedju nas(to MI-nisam i -JA)i da su se zbog toga naselili ovde.
Cokolada smiruje, tesi, sluzi i kao zemena za sex.Kinezi ne.
Zato su neki tugu utapali objedinivsi ljubav za alkoholom i cokoladokm u griotama-cokoladnim bonbonama sa likerom i visnjom u sredini.
Idealan poklon i dans je "Rafaello", "Mozzart"kugle i nus proizvodi. Obozavala sam bonbonjere sa koker spanijelima na kutiji, pa sa cvecem ili nekom uspavanom lepoticom ili pticicom na grani. To je umetnost kitcha.
dok su vas bake stavljale na muke pijuci "Frank kavu" dok su vam kuvale "Podravka juhu", krišom ste jeli čokoladu okruglu, uvijenu u zlatni papir..zlatnike i zamišljali "kad bi bar 1 bio pravi"!
U nekim lokalima kad narucite "Coca colu" kelner bi se hladno okrenuo na peti i bez mrdanja bezobrazne vostane face doneo bi "Apa kolu" ili postovanu i danas "Coctu"-pice "nase i Vase mladosti"!Posle velikog odmora na kome bismo se prejeli toblerona, jaffa keksa(nemam snage za navodnike vise-oduzimaju vremena mnogo),medenog srca, belih medenjaka,gricka i grisina, a to mesanje slatkog i slanog, pa jos jogurt i sok....m..bilo je divno za prdenje i podrigivanje pojedinaca u razredu.Zeludac i uciteljice/profesorke dalje bismo iritirali zvakama u obliku cigarete ciji se omot jedva skidao trljanjem iste medju sakama. bile su cuvene i pljosnate zvake u crnom papiru sa slicicom pantera.
kod kuce smo hasali bebecu hranu, Benko i Kras express, a potom je u zrelim godinama usledila mlevena PLAZMAAAAAAAAAAAAAAAA!A Medolino, Frutolino i Rizo-rizolino?!
Da, raskosno-nego sta-pa Tommy senf i majonez, artičoke u tegli i ananas na kolutove. Grickali smo holipe i Zele zeku...
Neko je vise voleo LEDO sladoled..ja-kako mi dune.A znate li da je Dragan Sakan kao mlad mag reklame i copy writinga dao imena sladoledima- Cmok, Sarenko, Rumenko, Coko-moko, Hladisa, Kapri, kola hit, Korni jagoda, lesnik, vanila i cokolada. Pili smo Mirindu i mutili Tang, a Narelu je reklamirao Veljko rogosic-veliki junak, plivac i Jugosloven, ljudina,a tek sardine-EVAAAA i MIRNA ROVINJ! Grickali smo keks Domacica, jeli Bakin kolac(mekan kao dekin...hehehehehehe) i pili sokove na slamcicu iz sjajnih tetrapaka kakve sanjam da ce uvesti ponovo.to bi bio nevidjeno dobar marketinski potez, a ako vidim da je neko to uradio posle ovog texta, naravnpoo-sledi RANSOM(pogl.Mel Gibson). sokovo su bili Srbijanka valjevo i valjda je to obelezilo moje cameo pojavljivanje u "MUNJAMA" sa scenom sa Sergejom zvanom u Beogradu-"HOĆEŠ SOKIĆ"!Ja-legenda.Valter brani Sarajevo, a ja Beograd.Poredjenje jeste grandiozno, al je simpaticno.
nismo mogli bez kifli i jogurta, a kad bi doslo do prskanja jogurtom on bi na vazduhu od fermentacije u roku od par mina strahovito smrdeo.
Kindr lada, Cipiripi, Ledene kocke i na tronu-EURO KREM+secerne table.Jeli smo ponekad i sendvice spremljene kod kuce ili se gadjali njima dok druga deca gladuju.uzas.Bez zezanja.Deca su surova.
Bakalnica je bila i ostala cudo, cuvena RUŽA kod DADOVA.Tamo se stavljao parizer u suv lebac, pa 505 sa crtom(posle su se vukle druge crte), pa Visoko C bonbone i fenomenalna reklama sa operskom pevacicom kao crtani film.
Boze, da li ce sloboda umeti da peva kao sto su suznji pevali o njoj?!
Ovaj blogotext uopste nije naivan.

понедељак, 12. септембар 2011.

ovo je zakonom zasticen text - žozi na BITEF-u(BILTEN)

Odrasla sam u pozoristu. To je za mene druga kuca.
Kada sam bila mala, pa malo veca, pa poveca, znala sam napamet sve hodnike starog i novog Ateljea..i tako, ziveci okruzena ljudima - "pozorištancima" kako nas Jovan Ć. zove, logican sled bio je da nesto i radim u pozoristu. Sa 17 godina delila sam i prodavala(ne secam se da li su 80-tih bilteni bili besplatni, a mislim da jesu)biltene BITEF-a.
Potom, godinama kasnije, kao prosveceni gledalac i osoba koja poznaje svet pozorista, dobila sam od jednog od svojih mentora, Joce Ćirilova, amin da pisem za Bilten! YEAH!
Cak sam pisala i o predstavi koju nisam gledala, pisala sam o putovanju autobusom u Novi Sad na jednu od predstava, pisala sam o svemu...o atmosferi, o tome ko je bio,a ko nije bio, kako je ko bio obucen i cime se izdvajao.,ko je sta rekao..Cesto sam za vreme predstave posmatrala publiku od zavisnosti u kom smo prostoru bili i jako mi je bilo zanimljivo da i o tome pisem.Pisala sam o prestavama, o tome sta me je pokrenulo, a sta uspavalo. Jednom mi je moja draga rodjaka Mme Meme-Mira TRAILOVIC rekla nesto savrseno jednostavno i veoma korisno.Nesto sto ne vazi samo za pozoriste, vec za skoro sve u zivotu!
Bila je te neke..80 i neke jedna uzasno dosadna lutkarska predstava na Bitefu.Madjarska ili Češka ili rumunska...?! tko bi znao... I to se nije dalo izdrzati. Svaka cast, ali morala sam da izadjem i da udahnem vazduh. Te lutkice su me gusile svojim tankim rukama na konce i kanape i odjednom sam ustala i brzinom svetlosti izletela iz Ateljea.
I naravno, prolazim pored "Srpske kafane", a tamo sedi Meme.nijetako smeo svako da je zove. Ja sam smela. Znala je da sam bila na predstavi i da sam sturnula.
Ja stanem(sedeli su napolju u basti)da se pozdravim, a Meme kaze - "A gde si ti mala posla?"
Ja- "Pa..gledala sam onu predstavu, lutkarsku i bila mi je dosadna i morala sam da izadjem..."
Meme-"Dobro, ali da nikada vise nisi izasla sa predstave pre kraja, jer nikad ne znas kako ce se zavrsiti!"
I dan danas drzim se njenog saveta, samo sto ne izlazim sa predstava kad hocu da odlepim, nego spavam. A-ha.
Nadam se da necu spavati na ovom BITEF-u jer kazu, bice-FASCINANTAN!
A ja volim kada ljudi, zivi ljudi, idu i uzdignu se iznad ljudskih mogucnosti. A to je moguce u pozoristu.Na Bitefu sam gledala neverovatne stvari tokom 25 godina, a svake godine odem na bar 4 predstave.Desavalo se da idem i na sve.stajala sam, cucala, visila sa stubova. ali, gledala sam cudesne prikaze koje cu pamtiti do kraja zivota. kada smo radili bilten, pisali bismo te iste veceri po gledanju predstave tekst, pa ga odmah slali u redakciju. A kad je u najtezim godinama redakcija bila u Bitefu-u, u direkciji, pisali bismo odande. Pa se posle preselilo u Bitef teatar. volim sto sam pisala za bilten nekoliko godina i drago mi je sto su to citali umni ljudi cija mi je rec znacila.I misljenje. Kao i publike. Jer, bez publike i bez VOX POPULI nema cesto ni odjeka reci nas-prosvecenih.A Bitef ima vernu publiku i dolaze svake godine nove generacije koje treba da znaju istoriju ovog festivala.
I tako, cekajuci to divno SUTRA da BITEF pocne uz fanfare prilazem svoj skromni tekst iz jednog od biltena Bitefa.
Moja rubrika zvala se "ŽOZI U POZORIŠTU" i podrazumevala je sve, bukvalno sve sto vidim, osetim, primetim, sto mi se dopadne ili ne dopadne u vezi sa predstavom i zivotom oko nje. I nikada, nikada, necu zaboraviti nesto sto je za mene veliki kompliment.A to Uros Djuric cesto pomene, pa je cak i emisiju tome posvetio-kako sam jos pre 20 i vise godina hrabro pohodila predstave u visokim papucicama na stiklu i mojim francuskim haljinicama.Drugi autfit bio je za hladnije dane, egzistencijalisticki-crne 501, visoke cizmice od antilopa na visooooku stiklu, crni zenski smoking sa velikim sedefnim pravim Chanel dugmadima i u tada cuvenom i za svaku devojku koja je drzala do sebe i do svojih grudi, a imala priliku da to kupi u Italiji, "Wonderbra" body-ju koji je moj renesansni dekolte cinio jos lepsim.
A sada, evo jednog simpaticnog osvrta iz biltena Bitefa:
ŽOZI U POZORIŠTU
A S O C I J A C I J E

1. WE ARE THE ROBOTS. . Ovo je naziv pesme vec istorijski priznate grupe Kraftwerk. minimalizam i pretece cyber sveta.
2.RANDOM DANCE COMPANY - London, Velika Britanija
trilogija
rezija - Wayne McGregor
3. Ovaj moderan balet koji nose snazni i akrobatski vesti igraci proneo nas je od nastanka sveta i magme, kroz dvopolnost i androginost sve do ljubavnog zanosa i klasicne muzike i baleta.
4. Ova Trilogija pravi je primer kako se u istinskom smesli te reci pravi savrsen PROJEKAT koji se moze izvoditi i u prostorima koji nisu pozorisni, ali su adekvatni (galerije, brisani prostor, hale, velike aule...9
5. Ko zeli da se bavi performance artom mogao je pazljivo gledajuci mnogo da nauci iz "Trilogije". Savrseno svetlo. Minimalisticka kompjuterska muzika(bolje reci zvuci-9 koja utice na nervni sistem posmatraca, sugestivna igra izvodjaca i sigurnost da savrseno improvizuju..., sugestivno svetlo+ ultra moderni kostimi.
6. Kada su se pojavili u jarko crvenim kostimima igraci su me asocirali na crvena krvna zrnca koja prolaze kroz nas krvotok pracena muzikom mkoja lici na sustanje u bubnjanje srca.
7. Kada se pojavio igrac u crnom trikou, iza njega je na bimu bilo neverovatno prelamanje svetla i oblika. Podsetio me je na Mefista.
8. Iako je ova predstava kao zivi kompjuter ovog Bitefa, nasla sam u njoj neizbrisive korene Marte Gre(j)em, Elvina ejlija i naravno - Lindzi Kempa. I Vorhol negde...
9. Beba u stomaku osmomesecne trudnice do mene pocela je da igra. Beba u plodovoj vodi je osetila vibracije i one su zauvek zapisane u njen mozdani kod.
TA BEBA JE NAJZNACAJNIJI "POSMATRAC" "Trilogije".

петак, 9. септембар 2011.

ovo je zakonom zasticen text-novinski naslovi

Najludja je nekada davno bila "Ilustrovana politika"
A danas?!
Uglavnom sve dnevne novine i tabloidi donose nenormalne naslove i recenice izvucene iz kontexta.
-deda bacio babu u bunar, a zatim se prdomislio i usao i on da skoncaju zajedno u vecnoj ljubavi na seoski nacin
-Stvarni zivot estradne kraljice
-Kako letovati za 200 evra!
-23 strucna saveta o tome kako trljati klitoris o radijator dok Vas partner gleda i umire od ceznje
-Razdvojeni u vrtlogu strasti,ponovo zajedno jasu kroz buru medijske prasine-
-Nova kolekcija za odabrane cice
-Nasa najuspesnija kreatorka otkriva kako je od socijalnog slucaja postala kraljica same sebe
-diviti se sebi je sebicnost, a diviti se drugima je humanost
-Lonci u kuhinjama bolnica i decijih ustanova vrve od sumnjivih stanovnika
-Otrovala se acetonom, a zatiim pokusala da isee vene otvaracem za konzerve
-dok brod tone, kraljica mikrofona pakuje svoje LV tasnice
-Otisla bih na pusto ostrvo samo s stvarima lilave boje
-Angelina i Bred hrane decu insektima bez insekticida
-Bijonse je stiklu odmah vratila na cipelu i tuzice kucu "Laboutin" zbog nezgode na koncertu,jer je mogla da fatalno padne
-Otac i sin medjusobno se kasapili viljuskama i ostalim escajgom dok je mladji sin sekao kuhinju motornom testerom.Majka dobila infarkt ipreminula
-Nas ministar vidjen okom posmatraca
-Majka i cerka,obe poznate i priznate umetnice, uprkos razlici u godinama, razmenjuju firmiranu garderobu
- Oteo tasnu starici, a zatim joj brutalno iscupao citav pramne kose jer nije imala vise od 3456 dinara
-novi show zasenice sve ostale svojom stenografijom
-Profesor univerziteta pozvan je na informativni razgovor jer je zagovarao na predavanjima ideju o incestu
- nova ploca naseg prvog boys benda
-Dok kuca zila kucavica-jos ste zivi
-Upozorenje vozacima-izbegavajte centar grada, Gazelu, Mostarsku petlju, S
laviju i sve ostale vazne okretnice
- Tasmajdan ceka nove pionire
-U lagumima od Kalemgdana do usca dveju reka i dalje se kriju cudna bica
- Kinooperter u jednom od nasih multiplex bioskopa uhvacen kako opsti sa prodavacicom karata dok traje projekcija
- Od sada, ministar prosvete decidirano tvrdi, -"Bez protekcije"!
- za vreme nastave, tokom mesec dana, jednoj profesorki poslato je vise od 2000 uvredljivih i lascivnih porno poruka. Naknadno ustanovljeno, da je ista imala odnose sa jednim od ucenika 4.razreda gimnazije
- Kad on vozi motor, ne stavlja kacigu da bi ga fanovi prepoznali
- Na muzickom festivalu ocevici tvrde da je jedan pripadnik policije zvakao marihuanu da bi se uverio da je to zaista opijat
- Pivskom flasom nasrnuo na svekra, zatim se sapleo i dozivotno ostao nepokretan
- novi film naseg renomiranog filmskog stara zaplenjen na granici
- tuca izmedju kralja TV emisija i gosce posle zivog programa
I TAKO U NEDOGLED.....

недеља, 4. септембар 2011.

ovo je zakonom zasticen text/o zlonamernim komplimentima

CAo!
Ja sam jedan mudra osoba.Cesto brzopleta, ali vrlo dobro znam kad hoću i zašto hoću nekog da kecam, a naravno da to ta osoba ne provali, a ja saznam vise o njenoj prirodi.
Juce sam na garden partiju koji je bio prilicno brdovit dobila anti-kompliment od zene koju sam pitala da li sam se ugojila.
Ona je odgovorila-"Nisi baš mnogo".
Odgovor govori više o njoj zlobnoj nego o meni koja sam za 1,5 godinu smršala izmedju 10 i 15 kg.I to naravno svi vide.Sem nje.Pošto je preširoka u kukovima.
toliko o komplimentima koje Vam dele žene.Ne sve.
A onda mi je rekla da žene u izvesnim godinama ne mogu da budu mršave. Pritom je starija od mene jedno 5 godina, a to je u 40-tim veoma mnogo.
Nemam ni jednu boru.malkice od smejanja,ali imam mnogo sedih.Postoji farba.
konstatovala sam da je najbolja vežba za mene u ovom periodu duga šetnja, mnogo vode, no hrana posle zalaska sunca.nikada ne biti gladna, jer sam onda razdražljiva i zlokobna prema prodavačicama koje potkradaju iz radnji sve što mogu.
Skoro sam uhvatila jednu u famoznom butiku na uglu Njegoševe i Prote Mateje.Prodaju portugalske stvari.Radnja je dobra i skupa, ali kada je rasprodaja nadjem uvek dobre stvari.
I počnu te seljančice mene da uveravaju kako je ta uber seljanka poštena, divna, kako ja nju nisam razumela, a ne ona mene.
A nije mi rekla da je cena pala za 2 soma, samo prethodni discount sa 6 na 4 soma.I tu je stala.Mane sa 4 na 2 soma.Naravno,ja sam kupila na sreću kod druge prodavačice i platila 2 soma.Sad sve stvrde da je prevara nemoguća i bla, bla, bla-rezultat je da su napunile gaće, tj.tange, a to je onda jako nezgodno jer se razliva dalje.FUJ!
al ja pametnica njima dobro pripretim i ona kao, nema veze-JA NISAM U PRAVU!
Dosta mi je više došljaka iz raznoraznih Pizdinaca koji će meni ovde da zavode red.
Dosta mi je pokvarenih(uglavnom)Kineza koji su došli iz ko zna kog jebenog kantona.Njih nista ne zanima.Nista ne doprinose ovom drustvu.Samo prodaju sumnjivu robu za male pare.OK.ima tu zgodnih stvarcica.Ali, kada mije crko ventilator pre neki dan nisam mogla da ga kupim ni na pijaci, ni u okolnim radnjama sa belom tehnikom jer kreteni tako gledaju:"dosao septembar i nema više vrućine"!aaaaaaaaaa-Majko Bozija oprosti im na neznanju i gluposti. a Kinez se slavodobitno smejao kada sam na pitanje da li imaju ventilatore dobila odgovor "NEMA! NEMA!"brzom brzinom izgovoreno.Hrana im je super,stari narod i kultura.ali, ovi kinezi koji žive u Beogradu ni jednim svojim gestom, pogledom, opaskom, recenicom, osmehom..nisu mi ni pokazali ni opravdali da pripadaju moćnom i drevnom narodu!
Kažu-sve se proizvodi u Kini.Pa, ne bas."Ferragamo" ima svoje radionice(ručno) u Italiji.
A u Katanićevoj ulici u china shopu jedna cena važi kad radi china girl(au-kakav je sad komliment dobila), a druga je cena i to manja kad radi neki muškarac.
Kaže mi mama-"nemoj da pominješ imena i adrese".
MA HOĆU DA POMINJEM!
U "Lilliyu" su svi flasteri bajati i odlepljuju se, pa se ja lepo snadjem i dodjem do novih i boljih. Sistem i način čuvam samo za sebe.I veštinu.
U radnjama tu silesiju poluokupanih, nadrndanih prodavačica verovatno muče i žuljevi i šiljevi jer moraju da se suzdržavaju od kenjanja kad udje mušterija.
Koliko sam samo uhvatila puta prodavačicu u laži da imaju samo jedan broj cipela, T-shirta itd.etc.
A sigurno znate za običaj da se u parfimerijama u inostranstvu uvek dobijaju pokloncici(campioni, ital.)kada kupite nešto, a kamoli nešto skuplje od 20, 30 evra,pa nadalje.
Sve ima izuzetke, pa tako i ova priča.
Ima divnih i dobrih ljudi svuda.Nažalost, često lošiji bivaju prodorniji.
ČUVAJTE RAČUNE. Zahvaljujući tome uspela sam da zamenim cipele koje mi je prodavačica greškom prodala za broj veće! A i pare su bile malo veće!
I zašto su promenili hranu u klubu književnika?Bila je bolja ranije.
Kada ći konačno moći iskreno da napišem da me je neko oduševio?
Who knows!?