понедељак, 28. јун 2010.

ovo je zakonom zasticen text

Kad smo bili klinci skoro svi smo imali lexicone. Ovaj moj iz koga cu vam izneti zanimljivosti, ako to uopste vise jesu, datira s kraja moje osnovne skole, 83./84.Ako me racun ne vara. S danasnje tacke gledista lexikon je zanimljiv jer se iz njega naziru neki buntovni stavovi, muzicki, filmski i knjizevni ukus. Rasizam, nipodastavanje slabijih, vredjanje, kecanje, ali i skrivene poruke "zaljubljenih" simpatija. Pa, da pocnem! Na moje ZDRAVO, odgovarali su uglavnom nemastovito - CAO, pa zbog jedne Cigancice - JEL TO NA GANCI JEZIKU? Zatim interna unakrsna vredjanja - budalo, idiote...Vec tada jedan ucenik ispoljio je nacionalnu osvescenost, na odgovor BOK, napisao je - Nismo mi u Hrvatskoj!Ovo je Srbija! Medjusobna vredjanja su se nastavila putem strelica na papiru - crkotino umri, umri, crkni itd. Dodajem da je svaka stranica bila ilustrovana prigodnom fotografijom iz modnog magazina, tako da sam ja zalepila sliku manekenke koja je licila na Zanu Nimani uz pitanje - "jel vam ova cica bar malo lici na Zanu"? Odgovori su bili: malo, onako, glupo pitanje, ko je Zana(pametno), ne mnogo, sem sto ima kikiriki u usima, ista, pljunuta, ne, ne, ne, i ne.Sad vec slede ozbiljna, statusna pitanja! GDE ZIMUJES? Na klizalistu, u Portorozu, u Opatiji, glupo pitanje, kako kad(na tavanu), u Albaniji, na planinama, svugde po malo, Rudnik, Kopaonik, Soko Banja, na moru, U Austriji, u Puli, jos nekoliko u Opatiji, u krevetu u odelu, u Beogradu! Ovo sad je odlicno pitanje - KOJE STRIPOVE CITAS? Miki, Politikin zabavnik, Mikijev almanah, Alan Ford i svi ostali,koji mi dopadne, ne znam da citam, Alan Ford i Dzon Logan, uglavnom sve, Zabavnik i ostalo, one koji su dobri, najcesci odgovor je SKORO SVE i Politikin zabavnik. Bilo je to zlatno vreme Stripoteke koju smo odmah na pocetku gimnazije poceli da citamo.STA NAJVISE VOLIS DA JEDES? Slatkise i sladoled, ono sto je gadno, pice u Klubu 42, najvise picu, sladoled, kinder jaja, kavijar i pobedu odnosi - PASULJ VRANJANSKI! Za MINI MODU moji drugari iz razreda mislili su da je super, da lepo izgleda kad nekom lepo stoji, ne trose materijal, nije za muskarce, ruzno, nije lose, nista, ko ima lepe noge, super fantastik, lepa stvar! KOJE PICE NAJVISE VOLIS? vodu, 7UP, coca colu, fantu, sodu vodu, sprajt, sokove. Sve u svemu skroman i dobar izbor. Najvoljenije glumice ispadose skoro sve, zatim:Liz Tejlor, Doris Dej, Merilin Monro, Vivijen Li, Ester Vilijams, Grejs Keli, Romi Snajder, Ingrid Bergman....I da ja sad ne bih bukvalno prepisala ceo lexicon. Ukratko, to je jedan presek klinaca koji su pocetkom osamdesetih jos bili mali da se aktivno ukljuce u beogradski novi talas, ali smo bili tu, samo nekoliko godina mladji od Paket aranzmana. Pa dobro, mozda i skoro 10 godina mladji, ali slusali smo OMD, Spandau Ballet, Bow wow wow, Pekinsku patku, NinuHagen. Nosili smo bedzeve i zehernadle, poceli da idemo u bastu SKC-a i tako polako osvajali Beograd. Zato mi je drago sto cuvam svoje spomenare, lexicon, dnevnik, fotografije, ceduljice, telefonske imenike....Drago mi je sto cuvam i PAMTIM svoje uspomene!

четвртак, 24. јун 2010.

ovo je zakonom zasticen text

Jednog suncanog, zimskog popodneva gok je sedeo u sauni svoje prijateljice, zene svedskog ambasadora, Alexandar Hadzi-Jovanovic poceo je da gubi dah. Osetio je kako mu udara u potiljku, u licu je bio te crven te beo, a grudni kos mu se sve vise i vise skupljao."Jaoo, pa nije valjda infr...."-rece pedesetogodisnji Alexandar, covek u dobroj formi i skljoka se na drveni pod saune. Bio je svesta, ali nije mogao da se pokrene. Lezao je na podu dok se para dizala oko njega. U kuci nije bilo nikoga. Prijateljica, zena svedskog ambasadora nije bila u Beogradu. Ambasador takodje. Kao bliski kucni prijatelji, ostavili su Alexandru kucu na koriscenje. Teniski teren, bazen, sauna...Naravno, ambasador nije znao koliko je njegova zena bliska sa Alexandrom, poznatim beogradskim arhitektom. "Ove svaleracije ce me u grob oterari.."-mislio je Alex kao u bunilu, pokusavajuci samo malo da se pribere. I dalje je lezao i tesko disao. Otvorio je vrata saune da izadje para i udje vazduh. Mala pomoc. Na srecu, ustanovio je da nije infarkt. U grudnom kosu ga je i dalje stezalo. Nekako je uspeo da ustane, istusira se mlakom vodom i ode kuci. Oprezno je vozio. Kod kuce je izmerio pritisak - 250 sa 160. Bogami...Ovako nesto drasticno sada mu se prvi put dogodilo u zivotu, mada je u poslednje vreme primetio da mu skace pritisak. Iako je voleo da popije dobro pice, popusi koju cigaru(narocito je voleo MONTE CARLO), mnogo radio, jos uvek je bio u "savrsenoj formi".Zene su se divile njegovom zrelom sexy izgledu i pogledu! Svi su mu priznavali dobar polozaj, uspeh, vrsnjaci su mu zavideli na formi. Naravno, ne zlonamerno - jednostavno, i oni su zeleli da budu takvi. Nikada nije bio ozenjen, mada je jednom bio na korak od toga. Nekako mu je to izmicalo. Nikada o zenama nije mislio ozbiljno, mada ih je obozavao. Zena prijatelja, devojka skolskog druga, devojkina drugarica, drugaricina drugarica, sestra od sestrine tetke...crne, plave, crvenokose, kestenjaste - sve su bile na tapetu i nijedna nije bila problem. Voleo je poznate zene koje su volele njega, bio je veliki dzentlmen, a govorio je - "samo skupe zene se pamte". Pustao je svakoj drugu muziku, pricao pricu svog zivota i namenski ih vodio na odredjena mesta, npr. jednu u Maderu na rucak, a sutra drugu u Klub knjizevnika na veceru. Kada je bio mlad kao rosa, a to niko nije znao mada se govorkalo, odnosno - kad je bio mladji, jer - smatrao je da za njega godine ne postoje, Alexandar Hadzi-Jovanovic provodio se kao "pratnja" starijih dobrostojecih dama na Rivijeri u Francuskoj. Na fakultetu je dobio tromesecnu stipendiju na Sorboni. I Pariz je bio njegov. Pojavom i sarmom osvajao je na svakom mestu. Vratio se u Beograd. Uspeh nije izostajao. Da se vratimo u sadasnjost! Stojeci ispred ogledala malko onemocali beogradski arhitekta razmisljao je o sebi. Bicepsi, tricepsi i sire uzevsi - ceo torzo je i dalje bio na svom mestu. Muskarac od 50 godina, prosed, sa borama pored ociju i usta, navodno, od smeha. Nije voleo pordjenje sa drugim muskarcima. Sta ce sada da radi, morace radi zdravlja da promeni nacin zivota!! Lekar mu je ozbiljno rekao da jedno vreme ne sme da igra tenis. Pa gde ce mu se onda diviti mlade devojke koje su uzimale casove u klubu? Ne sme da pije i pusi, ali cime ce onda smirivati svoju povremenu nervozu? I tako je cuveni beogradski smeker i gospodin Alexandar Hadzi-Jovanovic prvi put u svojoj zavodnickoj karijer osetio neizvesnost. Naravno, nije sumnjao u svoje sexualne moci, ali kako ce to uticati na njegovu karijeru ako mu se na grudima njegove mlade prijateljice ipak digne pritisak, svetlaci pocnu da izlaze pred oci, a iz grla se otme glas nemoci. Prvi put u zivotu pozeleo je Alexandar sigurnost, neznost, odgovornost. Prvi put u zivotu mozda nije pozeleo da izadje uvece, da se provodi. Kada se obrijao, legao je na ogroman krevet i uzeo mibilni. Koju da zove od postojece tri:da li drugaricu, stalnu prijateljicu ili onu sa sirokim kukovima. Nije pozvao nijednu, jer nije znao koju da odabere. Bio je besan sto mu se ne dopada samo jedna. U tom trenutku ga opet probode pored srca i on se nemocno zavali u krevet. Razmisljao je o sebi. Kao mali decak voleo je da igra lastis da bi virio devojcicama pod suknju. Kasnije, sve su devojcice u skoli bile zacopane u njega, a on ih je obasipao osmesima i komplimentima. Divio mu se zenski pol, a on je po "beogradski"-stara skola, bio usctiv, ljubaz dzentlem s manirima, beskrajno duhovit i uvek spreman da pomogne. Za njegovo ime vezane su mnoge price, ali on je to voleo. Voleo je tajnovitost, neizvesnost. Voleo ja da u istom drustvu okupi zene povezane samo time sto su bile ili jesu sa njim. U stvari, i ja vec malo umorna od price o Alexandru Hadzi-Petrovicu, beogradskom arhitekti i zavodniku u najboljim godinama nije nista senzacionalno. Ima mnogo ALEXANDARA u Beogradu, nije jedini ovaj Jovanovic, ali je JEDINSTVEN. Ono sto sam htela da kazem je da ce svakog od njih jednog dana zaboleti srce, na ovaj ili onaj nacin i da onda nece biti dovoljni sami sebi. A Alexu Jovanovicu, ne bih bas mogla reci - junaku ove price zelim brz oporavak i nove uspehe u daljem zivotu. Ovo je bila skica iz zivota jednog urbanog muskarca.CAo!

недеља, 20. јун 2010.

ovo je zakonom zasticen text

Moj deda Mile je uvek govorio mojoj baka Luli pred neku slavu ili odlazak u goste - "Daj Lulo nesto da pojedem, ne znam sta me tamo ceka"> Istina je, ne treba ici gladan na vecere, koktele, svadbe, prijeme...Razna su me iskustva u zivotu nauzila da u tasni uvek imam vlazne maramice, flasicu s vodom, cokoladu ili bonzitu. PREZIVLJAVANJE. Uprkos svem svom iskustvu, jedared mi se zaista desila jedna nezgoda zvana - "Ja sam strasno gladna". Covek obicno zapaza izvesne pojave u trenutku kada je to najgore po njega. Poznat nam je svima i Marfijev zakon - sendvic uvek pada na namazanu stranu. Tako sam se ja jednog dana probudila raspolozena, puna snage, ten zategnut, kosa blista. Bila sam sobom jako zadovoljna. Krenula sam od kuce rano popodne popivsi samo nes kafu, a znajuci da se necu vratiti pre 8. U tasni ni kinte, U kuci je bilo svakojake hrane, ali ja uopste nisam bila fladna. Cak nisam pojela nivoce bez kog ne mogu da zamislim dan. Prve destinacija je bila - partija razgovora kod drugarice. Pile smo nes i sprajt. I dalje nisam gladna. Ona me nudi te ovim, te onim, ali ja odbijam. Potpuno naopako. Blizi se sest i ja polako krecem na sledecu destinaciju. Postajem itekako svesna da nemam ni dinara. Od drugarice sam uveliko otisla. Proso voz. Zver polako pocinje da se budi u meni. Idem parkicem kod Manjeza, pa preko Londona i Terazija do tadasnjeg B92 u Dom Omladine. Glad pocinje da piva sve veca i veca. Polako pocinjem da rzmisljam sta bih sve mogla da pojedem, postajem jako mastovita, ali onda BONGG - NEMAM NI CVANCIKA! Na svakom koraku hrana, hrana i samo hrana. Posto sam na radio svratila u 6, tamo je bio samo cuvar i tonac. Probala sam nesto da uzickam - bez uspeha. Mada, tonac mi je odgovorio najseljackije moguce - "nemam sitno". bljak. Omrazeni kiosci sada su mi se cinili kao CHEz Maxime, pekare, Mekdonalds, sendvici, pica, baunti, snikers, kokice - nisam imala ni za bedne kokiceeeee! Onda su na pamet poceli da mi padaju Klub knjizevnika, Madera, Vuk, Prolece, kod Trandafilovica, Lovac, Sindjelic, kod Dace. Kad sam precesljala restorane pozelela sam nesto sto kuva moj tata. Stvarno je dobar kuvar. GLAD postaje sve veca, usta mi se suse, a popila sam jedno 10 flasica vode. Palo mi je na pamet da zickam, but no!Pocinje drama, agonija. Znam da cu kuci stici tek oko 8 jer posle radija moram da se nadjem s drugom. Mozda ON ima neke pare!? Dogovor je neizostavan, a ja dolazim cak 20min. ranije. Muka mi je, vrti mi se u glavi, pada mi secer, pritisak je na nuli i hvata me totalni tremor. Sedam na zardinjeru blizu trolejbuske stanice i cekam. Posmatram ljude. Svi jedu. Petak je predvece, gotova radna nedelja, svi jure negde, kucama...da jedu! Za mnoge nase drzavljane petak je pocetak vikend okup;janja familije i zdranja. Za mene nista. Sedim pored podzemnog prolaza, s pogledom na kafice u Nusicevoj. Miris iz Meka dopire cak do baksuzne zardinjere. Ne znam ni iz kog pravca ce moj drug stici. Zveram okolo.Deca koja se vracaju iz skole lizu sladolede, punacke, bolje reci zadrigle zene zabrijanih nogu i vrljavih stikli glodju neki zuzu, ulepljeni muskarci u kosuljama oblizuju se od pljeskavica. Moja glad je sve veca i veca, zeludac se presamitio. NE MOGU VISE! Narod jede svuda, a kao nacija umire od gladi. Zderu, bre, na svakom koraku - masan burek vec u 7 ujutru, pljeskaja u 10, pa idemoooo...Prosek nam je nazalost tuzan. Ljudi se trude da "nekako" izgledaju, ali vecini to tesko polazi za rukom ili su digli ruke od sebe. Cigancic mi trazi . ja kazem da nemam, a on opet - "Seko, sta lazes, vidi kako sva sijas"! Ja mu kazem da sedim i cekam druga mrtva gladna. On sede pored mene i rece - "Sad ti verujem da nemas, pa ne bi sedela tu jadna gladna". Sedimo nas dvoje na zardinjeri. Zakljucujemo zajedno da stvarno SVI JEDU. ZDERU.Toliko sam gladna da bih otela nekom nesto. Imam ideju da na kiosku kupim plasticni pis..., ali daa-nemam para da ga kupim. Glad me dovodi do izbezumljenja. Kajem se sto nista nisam jela, a mogla sam. Konacno se pojavljuje moj dugo ocekivani drug. U magnovenju obavljam dogovor i rastajemo se. Nekako dobauljam do kuce, preko puta Metropola iduci Bulevarom. SVI JEDU. Dolazim kuci. Toliko sam bila pregladnela da vise nista nisam mogla ni da jedem, ali me to ne sprecava da skuvam spagete. Konacno sam mirna. KAKO JE TO BITI GLADAN?Grozno je vec biti gladan kao ja tog dana, a kamoli kad znate da ce i sutra biti tako. To je necovecno. Mismo jedna od tri zemlje na planeti koja najvise baca hranu, a jos i malo recikliramo. Primitivci forever. Vazno je da se prase pozdere, a gde ce glavudza da zavrsi kad je i psi izedu, nije vazno! Sto tine hiljada ljudi u ovom gradu gladnu je, a malo njih stikne do javnih kuhinja. A hrana SE BUKVALNO BACA!U zemlji koja radja bezbroj vrsta voca i povrca, HRANE NEMA! Mi smo zemlja koja cak uvozi jabuke. SRAMOTA.

уторак, 15. јун 2010.

ovo je zakonom zasticen text

Nema vise velikog glumca Bekima Fehmiua...ali, Beli Bora ce i dalje ziveti krvavih ruku kroz sva nas. "Djelem, djelem"...Bekim, Olivera Katarina i Bata Zivojinovic bili su tog leta najlepsi i najzapazeniji trio na Kroazeti. Sasa Petrovic rezirao je jedan od najvecih filmova svih vremena "Skupljaci perja".Beogradjani, ali i stanovnici SFRJ nikada nece zaboraviti Jugoslovena Bekima Fehmiua. Onda je doslo prokletstvo milosevicevskog rezima i svi smo postali Srbi, Albanci, Hrvati, Jevreji, Slovenci, Krajisnici, Crnogorci, Makedonci, Goranci...AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAMoj je otac glumac..nije vazno sada ni koji je ni kako se zove. Igrao je s Bekimom u ranim danima Ateljea 212, a narocito su bili duhoviti kao duo policajaca u predstavi "Arsenik i stare cipke".Bio je darovit, fini covek, odan svima i svemu sto je voleo, a najvise svojoj porodici. Bilo je "Blistavo i strasno". Milosevicevo ludilo resilo je mnoge od nas normalnog i dostojnog zivota, jer svi smo postali nepozeljni. Pa i Bekim Fehmiu. Intelektualci proganjani, novinari ubijani, a mnogi su se sami povukli u svoju dubinu, znanje, intelektualni ponor. Prvi put u zivotu svom videla sam uzivo Bekima Fehmiua na dodeli "Dobracinog prstena" i monografije velikom Bori Todorovicu. Cvoki. Gospodja Branka Petric kao dama, velika glumica i verna supruga pratila je Bekima.Gospodin Fehmiu je pod uticajem godina postao nekako sitniji i prosto ni sam mogla da verujem da je to mocni Odisej. Slucajno, u sali Ateljea, sedela sam bas do Bekima. Tako se grleno smejao Borinim fazonima, insertima njegovih glumackih bravura...ma, toliko se iskreno smejao, eto, iskidao se od smeha. I takvog ga sad pamtim - kako se smeje. Secanje na mocnog Odiseja je secanje iz detinjstva, secanje na Belog Boru je sudbinsko, a secanje na Bekima koji se smeje Cvokinim fazonima je secanje na jednog prijatnog coveka. Kako moja mama, prevodilac Zora Cavic-Ilic kaze i molila me je da pomenem njeno misljenje u ovom blogu - prokletstvo milosevicevskog ataka na normalan tok zivota lisilo je i Bekimove obozavaoce njegovog prisustva u javnosti, jer se povukao u privatnost. Velika je greska sto se i posle promena 2001. nije vise povelo racuna o tome da nam se vrate oni koji nisu otisli u beli svet, a KOJI SU TU NEGDE MEDJU NAMA! Sigurno je bilo mogucnosti da se Bekim opet vrati u pozoriste, na film, ili na TV. Nazalost, Srbija lako zaboravlja, a tesko se seca i priseca. Bilo je zadovoljstvo i cast poznavati Bekima.Zalost je duboka - Zora Cavic-Ilic A ja, ja sam kao dete verovala u avanture mocnog Odiseja, kao zena bicu zauvek ocarana Belim Borom, a kao covek - drago mi je sto cu pzmtiti Bekima u zrelim godinama kako se grleno smeje na sedistu do mene. SLAVA MU

недеља, 13. јун 2010.

ovo je zakonom zasticen text

Za leto preporucujem prema Ginisovoj knjizi rekorda, the biggest bestseller ever-"The Valley of the Doolls" - "Dolinu lutaka" Jacklin Susan. 1960.ona pise o mladim, sexualno oslobodjenim devojkama koje dolaze u veliki grad u potrazi za karijerom i muzevima. Jacklin Susan preteca je Danielle Stil, Barbare Taylord Bredford, Judith Kranz i naravno, kraljice za sva vremena-Jackie Kollins! 1960. Jacklin Susan pise knjigu punu kic detalja i za to vreme polupornografskih opisa. Kasnije, sve ce se to pretociti u "sexualnu revoluciju". Spisateljica Jacklin Susan pise o sopstvenom iskustvu. Naziv dolina "lutaka" znaci dolina pilula(doll-pilula=lutka,lutkica). Kao i ona sama, junakinje njene knjige piju nembutal, sekonal, dexedrin, pilule za spavanje, mrsavljenje, opustanje. Kao uzori za likove u knjizi posluzile su tada mlade glumice Judi Garland, Carol Landis, Grace Kelly i cuvena brodvejska zvezda Etel Merman. Jacklin Susan zelela je da u ekranizaciji njenog bestselera igraju Bette Davies,Lisa Minnelli i Mia Farow. Jedina koja je zaigrala u seriji, a kos nije ni bila poznata zena je Romana Polanskog, Sharon Tate, koja je na stravican nacin ubijena u krvavom piru Charlesa Mansona.Spisateljicin san bili su mladi glumci Robert Redford, ElvisPresley i George Skot. Jos zanimljivija sudbina od knjige koja je uskovitlala svet bio je zivot same Jacklin Susan!. Zenski pokret se rasplamsavao u smislu sloboda, ali Jacklin nije bila feministkinja ni malo. Ona je samo zelela slobodu za svoje otvorene knjige. Kao vec slavna, bila je u svetu droge i alkohola. Bila je udata za bonvivana, cuvenog TV producenta Irvinga Mansfilda, koji je i njoj postao menadzer i PR. Njihov se zivot sastojao od koktela, druzenja sa jet-setom, pa cak i vojvodom i vojvotkinjom od Vidzora. Od teenage doba pa do smrti od raka 1974. Jacklin je bila zavisna od tableta i marihuane. Tokom sezdesetih, kao i mnjogi slavni ljudi, posecivala je cuvenog Dr Filguda, koji ju je kljukao vitaminima, metamfetaminom, amfetaminima=speedom, hormonima i valijumom. Medju njegovim pacijentima bili su mada neprovereno, cak i John Keneddy, Tenessi Williams, grofica Von Bullov, Sesil B de Mil.....Jacklin Susan je na partijima volela da pije u drustvu Doris Day, a govorkalo se da je imala sex aferu sa Coco Chanel cije je kostime opsesivno nosila. Zanesena i pijana, kucala je i vristala na vratima hotelske sobe cuvene, i od nje mnogo starije Ettel Merman. Jos kao tinejszerka Jacklin je bila opsednuta sexom, pravila je male penise i nabijala ih krznenom medi u stomak. Njen biograf to je objasnio traumom iz detinjstva jer je tada videla golog oca sa ljubavnicom, a kasnije se i prostituisala. Pa ipak, sve to nije sprecilo Jacklin Susan da napise bestsseler svih vremena u tom zanru. Bliski joj kazu, da njena sexualno iskustvo nije bilo ni priblizno kao u njenih junakinja. Knjiga "Valley of the dolls"/"Dolina lutaka" prvobitno je izdata za mocnu izdavacku kucu "Simon&Chuster", pre nekoliko godina u izdavazkoj cuvenoj italijanskoj kuci "Corgi", sto je dokaz velicine ove knjige, sada, kada su vec decenije prosle, i u socioloskom i drustvenom smislu. Ovu knjigu mozete pronaci u u nasim knjizarama, preporucujem je za ovo leto, a i nastupajucu zimu, why not!? U svakom slucaju, treba da je imate u svojoj biblioteci! Dolina lutaka je predlozak onoga na cemu su generacije sazrevale, mis-mas soap-opera, kic filmova i neizbrisivi deo Amerike!

субота, 12. јун 2010.

ovo je zakonom zasticen text

Jadna zemlja koja VOGUE svoj nema ! To znaci da nema trziste da bogate klijente, koji bi da kupuju inspirisani Vogueom, a ne samo da uzdisu zbog slicica!Ekonomija. Sve je povezano. Moda zivi na odredjenom trzostu. Novac stvara kvalitet i obim trzista. Kod nas je ekonomija odavno propala. Posle 5. oktobra zene je trebalo obradovati Vogueom, ali ponovo se litica survala. To stou sentru grada, oko Knez Mihajlove postoji nekoliko radnji sa pret-a-porter kolekcijama tipa MaxMara i jos ponesto - na znaci da smo mi TRZISTE! Daleko od toga. Mi smo samo jedan osrednji shooping-mol, sve zajedno. I zato stara izdavacka kuca sa velikom reputacijom - "Condee nast", nece da rizikuje i izda zasopois koji kosta 11 dolara ili 4funte ili koliko evra..!? Mada, ja sam godinama imala novca da kupim svakog meseca britanski ili italijanski ili...Vogue. Sad mogu ponekad, ne bas svakog meseca. Ali, catch je u tome sto kod nas ima da su kupi Vogue na svim mogucim jezicima, ali srpsko izdanje ne postoji.M A L O , MA MI SMO TRZISTE KOJE NE POSTOji! I zapamtite, sve sto Vogue prikaze savrseno je moderno ove godine, bice sledece, a bilo je i prosle! Vogue je ZAKON!

уторак, 8. јун 2010.

ovo je zakonom zasticen text

Idealan muskarac moze da bude kratkovid kao Majkl Kejn, nizak kao Al Pacino, duhovit kao Vudi Alen. Idealan muskarac treba da moze da popije i pusi cigarete kao Hemfri Bogart i Ricard Barton i da sa stilom jedva stoji na nogama. ON moze da bude hladan kao Klint Istvud, i da vas, kao Dzems Bond, nikad ne izneveri u krevetu. TAJ muskarac moze da ima i 80 godina i da se drzi kao Son Koneri. Ali posto je Son Koneri jdinstven na svetu, takva gospoda otpadaju! Muskarac mog zivota mora da igra kao Dzon Travolta, da bude nepredvidljiv kao Son Pen i Robi vilijams, da kao brus vilis muski popije batine i da se pri tom sam sebi smeje. . On jednostavno mora da bude slozen, neobican, svoj i radoznao kao Dzoni Dep,ili duhoviti sxy intelektualac kao Dzordz Kluni i tata kao Bred Pit. Uz sve ove karakteristike bilo bi pozeljno da bude bogat , uspesan i lep..barem zgodan. Not neccessary. U svakom slucaju mora da bude pametan, duhovit i obrazovan dzentlmen koji citira velike umove, npr. Markiza de Sada! Vazno je da bar ima luk ledja kao Marlon Brando, da moze da me ponese u narucju - sto vec dovoljno govori o njegovim fizickim mocima, jer - ja nisam laka! I podrazumeva se da ujutru radi sklekove i trbusnjake. sve u svemu TAJ muskarac treba da bude nezni macho primerak i onda ce moci da me drzi na lancu celoh zivota! E, skromna li sam..hahaha!

недеља, 6. јун 2010.

ovo je zakonom zasticen text

Juce popodne sam isla sam u bioskop. Od 5. U trenerci. Tako najvise volim. Odlucim u zadnjem momentu i izjurim iz kuce. Gledala sam "Sex i grad II". Cula sam da su na premijeri zene, devojke, starije dame i devojcurci bile "bajno, blistavo, sjajno, moderno, predivno, ekskluzivno, mondenski, sexy, ludo, crazy, beogradski glamurozno, cak lepse nego junakinje filma...."itdetc. obucene. Najbolja fora bi bila da je par njih doslo apsolutno bez odece. Samo sa smokvinim listom preko najlepse stvari. Bas kako se Samanta jedared predstavila fotografima za session u sopstvene svrhe. E ta zena zaista voli sebe. Samanta je ponosna na svoje godine. Ona pije vitamine, malo jede, vezba, ali sta god radila u zivotu...TA ZENA UZIVA! Uspesna je u svom poslu PR menadzera koji ih je i odveo na egzoticno putovanje koje se na kraju pretvorilu u...pa, pogledajte film-zabavicete se! Samanta ne samo da neguje svoje lepo lice, ona neguje i onu stvar, jer Samanta nikad nije krila da obozava sex, mlade i hiper zgodne muskarce. U Samanti nema trun hipokrizije, licemerja, a kad pogresi ume debelo da se nasali na svoj racun. Samanta se ne postaje, SAMANTA se radja! 4 junakinje - Samanta, Sarlot, Keri i Miranda druze se od 80-tih godina proslog veka. Prosle su kroz modne metamorfoze i sazrele. Sazrele su i kao zene. Serija i film jesu na neki nacin bajka, ali bajka u kojoj ima mnogo istine. U filmskom drugom nastavku postavlja se i pitanje politicke korektnosti i njih kao Amerikanki(opet Samanta) i Emirata(kao zemlje koja ima svoja vekovna pravila i obicaje, a ciji su gost). Opet kazem-pogledajte film, jer - kada bih sada usla u analizu morala bih da vam ispricam o cemu se u filmu radi do kraja. MIRANDA je jedno zdravorazumsko bice, najskromnija od svih, najmanje lepa i zgodna, ali zbog toga i simpaticna. Njen lik se razvio od najpotisnutije od svih do ravnopravnog lika. Oduvek mi se dopadao njen fazon sa deckom, pa potom muzem. Ona je stabilna, a vremenom je postala vise svesna sebe, svoje seksualnosti i vere u moc izgleda. Miranda je lik koji je najvise "ovozemaljski" i mozda nam je zato vrlo bliska, a da to uopste ne primecujemo!SARLOT! Sarlot je WASP-white anglo-saxon protestant koja se udala za Jevrejina, a usvojili su decu iz Azije. Sarlot je prihvatila muzevljevljevu veru. Njihova porodica je primer kako zive Amerikanci viskog staleza koji bi voleli da su npr. Englezi. Sarlot je veoma zatvorena, ali kad pukne to je eksplozija, mada se vrlo brzo vraca u kolosek. Ona je mozda najdosadniji lik, tradicionalna do malogradjanstine i perfekcije, ali zar u svakom zenskom drustvu ne postoji i TA-najdosadnija! Sorry Sarlot! KERIKERIKERIKERI! I producenti i reditelj i publika i kostimografi i scenografi i.....su se uplasili da ce Samanta da prejebe(izvinjavam se) Keri i to su uspeli na elegantan nacin da ispune. One su po meni, sada potpuno ravnopravne! Keri je mastovita, duhovita, mahnita, cesto nervozna=jak PMS, ishitrena, zaljubljive prirode, sklona ispadima, fashion-victim vise nego ostale 3 na kvadrat. Keri ima jezivo vrljave noge, nema grudi, preniska je, ali ima divnu kosu, iskrene oci i razoruzavajuci osmeh. Ona je bubica kojoj jednostavno sve toliko cudno stoji da je to FENOMENALNO! Keri se stalno preispituje, analizira, cesto place(to je cool, i ja cesto placem). Keri je podjednako sarmantna i u farmerkama i majici i u balskoj haljini. Ove 4 zene ne kriju svoje bore, pa ni Keri koja je najizboranija od svih. Pripisujem to velikoj mrsavosti. Keri mi je bliska jer je novinar-pisac, a i zbog fetisa-CIPELA!hahahahhahahaAH! Keri je ZENA-DETE! Tako je tretira i njen suprug. Velika ZVERKA. On je naprosto divan. Jedini filmski star koji je elegantniji od Dzordza Klunija i sarmantniji. Zverka me mnogo vise podseca na sarm Keri Granta , Gari Kupera ili Erola Flina. Odnos Zverke i Keri je koliko jednostavan toliko i komlikovan. Uglavnom, on je THE BOSS. Koliko je ona komplikovana - toliko je on jednostavan. Zverka je savrseno zreo muskarac i shvata i ponasa se prema njoj kao prema onome sto ona JESTE, a to je ZENA-DETE! Oprasta joj uzletanja, ali je lako spusta na zemlju, zavoleo ju je ne zbog dobrog izgleda u fensi odeci vec sto je pametna, obrazovana, sarmantna, duhovita,sexy i uspesna. I jos nesto vrlo vazno. Da li ste za sve ove godine primetili da je Zverka uprkos svom ogromnom bogatstvu tretirao Keri kao Pepeljugu.Nikad. Vozio ju je limuzinom, ali joj nikada nije dao novac za taxi, vodio ju je na najskuplje vecere dok su se zabavljali, ali ona je od svoje ustedjevine kupovala najskuplje cipele! U svakoj od ove 4 zene krije se po jedna tajna zenskog uspeha. Bez obzira sta neki pricaju, ova serija "oslobodila" je mnoge devojke i zene da vise veruju u sebe, prihvate sex kao nesto potpuno prirodno i da e otrgnu stega malogradjanstine.

петак, 4. јун 2010.

ovo je zakonom zasticen text

Nisam bila ni u Nju Jorku, ni u Rou, ni u Tokiju, ali ZNAM da cu jednog dana stici i tamo. Makavejev je rekao da od svih gradova najvise voli Pariz jer ga najvise podseca na Beograd od svih gradova na svetu. Ja sam u Parizu u Luvru vise puta prosla pored portreta Mona Lize ne primetivsi je, a na Ajfelovu kulu se nisam popela jer imam strah od visine, ali ne i od letenja! U Parizu sam sama setala Klisijem koji je kao otvorena knjiga Henri Milera i sedela sam na prelepom groblju Monmartr gde pocivaju cuveni pisci, sansonjeri, ljubavnici...Ali, ja zelim da ponovo i ponovo idem u Dubrovnik, u Opatiju, Na Rijeku, u Pulu, na Brac, Hvar, Mljet, Rovinj....Tursku sam proputovala arapskim dzambo dzetom i videla prvi put u zivotu jedan harem. U Turskoj sam sa svojim prijateljima bila gosce kod izvesnog turcina Bore kome je baba srpkinja. On nam je u svojoj vili priredio pravu gozbu, a moji drugovi obrusavali su se preko vrta u kaskadama u bazen sa disco kuglom. Bilo je to za vreme sankcija, kad smo "mi" jel, ratovali s "muslimanima", a ja sam se od tog rata izmedju ostalih destinacija bila sklonila i u Tursku! U Turskoj sam jahala kamilu u rimskom gradu Side koji je skoro sasvim ocuvan. U Turskoj sam u lokalnom autobuscicu koji se zove dolmus i umanjena je verzija onog iz "Ko to tamo peva", igrala trbusni ples samo za 1 tursku liru. Da, da, bilo je to pre Ujedinjene Evrope, tranzicije i evra.... U Turskoj sam jednom turistickom vodicu pretila da cu mu skinuti periku jer nas je odveo cak u pustinju , prethodno ne najavivsi i mi smo ostali bez vode. U Turskoj sam na cilimu izletela iz jedne radnje s cilimima. Pusili smo nargile i pili vocni caj. Vlasnik je bio jako ljubazan. Kexio se i govorio stalno "Hasssiiiiis hahahah, haaassiiiiiiss hahahaha">Nego, sta nego je haha-najbolji na svetu! Dobro, jedan od...Ima nekoliko gradova u koje sam zaljublljena, a medju njima su Firenca i Lisabon. U Firenci sam zivela u otmenom stanu gospodja Paole, bivse zene jednog zlatara koji je imao zlataru na Mostu zlatara. Ostavio joj je samo stan. To je bilo 1991. Vracala sam se ja tokom godina jos u Firencu! Ali, ovaj prvi put bio je hit! Gospodja Paola je nosila cipkane gacice i imala svalera sa Brcicima sa kojim smo Marija Pesic Andrejevic, Srdjan Joksic Kule i ja gledali cuveno polufinale u fudbalu Italija-Argentina. Debakl veliki. Mi - yj. Italijani smo izgubili. Te veceri Firenca je bila najpustiji grad na svetu. Samo su travestiti neometano i uspesno obavljali posao utapajuci tugu porazenih. U Firenci smo isli u skolu za italijanski. Logicno. U Italiji sam se onesvestila u vozu Venecija - Linjano. U Rimu sam videla dvojnika Marlon Branda obucenog u kamelhar kaput kao Marlon u "Poslednjem tangu u Parizu". A kako vreme prolazi ja sve vise i vise verujem da je to bio jos tada drzeci, Marlon. U Rimu sam setala kroz najromanticniji park na svetu - Borgeze i prizeljkivala da sam kontesa iz 17,veka. U Rimu sam dodirivala stubove koje su doticali Neron, Cezar, Livija, Agripina, Marko Aurelije i mnogo kasnije - Dante i ostali neverovatni ljudi. Kada putujete bukvalno dodirujete istoriju. mozete to i kod nas, na Kalemegdanu npr, ali u Italiji - to je posebno. Lisabon je toliko specifican grad i cudesan, da ga mozete osetiti samo ako odete tamo. Mesavina holandskog, mavarskog, brazilskog i evropskog stila...Brazil, Afrika i Evropa u jednom! Na Alfami, u najstarijem delu Lisabona(tu je Venders snimao "Lis.pricu, a Son Koneri tu zivi u filmu "Ruska kuca"), prolazila sam svaki dan ispod dveri palate jednog velikog vojvode ciji se duh povremeno pojavljuje na prozoru...Verujem da duh postoji. Sada , kada nam je prilika za putovanje malo bliza, nadam se da ce sto vise NAS ovoga leta negde putovati! Srecan put!