петак, 4. јун 2010.

ovo je zakonom zasticen text

Nisam bila ni u Nju Jorku, ni u Rou, ni u Tokiju, ali ZNAM da cu jednog dana stici i tamo. Makavejev je rekao da od svih gradova najvise voli Pariz jer ga najvise podseca na Beograd od svih gradova na svetu. Ja sam u Parizu u Luvru vise puta prosla pored portreta Mona Lize ne primetivsi je, a na Ajfelovu kulu se nisam popela jer imam strah od visine, ali ne i od letenja! U Parizu sam sama setala Klisijem koji je kao otvorena knjiga Henri Milera i sedela sam na prelepom groblju Monmartr gde pocivaju cuveni pisci, sansonjeri, ljubavnici...Ali, ja zelim da ponovo i ponovo idem u Dubrovnik, u Opatiju, Na Rijeku, u Pulu, na Brac, Hvar, Mljet, Rovinj....Tursku sam proputovala arapskim dzambo dzetom i videla prvi put u zivotu jedan harem. U Turskoj sam sa svojim prijateljima bila gosce kod izvesnog turcina Bore kome je baba srpkinja. On nam je u svojoj vili priredio pravu gozbu, a moji drugovi obrusavali su se preko vrta u kaskadama u bazen sa disco kuglom. Bilo je to za vreme sankcija, kad smo "mi" jel, ratovali s "muslimanima", a ja sam se od tog rata izmedju ostalih destinacija bila sklonila i u Tursku! U Turskoj sam jahala kamilu u rimskom gradu Side koji je skoro sasvim ocuvan. U Turskoj sam u lokalnom autobuscicu koji se zove dolmus i umanjena je verzija onog iz "Ko to tamo peva", igrala trbusni ples samo za 1 tursku liru. Da, da, bilo je to pre Ujedinjene Evrope, tranzicije i evra.... U Turskoj sam jednom turistickom vodicu pretila da cu mu skinuti periku jer nas je odveo cak u pustinju , prethodno ne najavivsi i mi smo ostali bez vode. U Turskoj sam na cilimu izletela iz jedne radnje s cilimima. Pusili smo nargile i pili vocni caj. Vlasnik je bio jako ljubazan. Kexio se i govorio stalno "Hasssiiiiis hahahah, haaassiiiiiiss hahahaha">Nego, sta nego je haha-najbolji na svetu! Dobro, jedan od...Ima nekoliko gradova u koje sam zaljublljena, a medju njima su Firenca i Lisabon. U Firenci sam zivela u otmenom stanu gospodja Paole, bivse zene jednog zlatara koji je imao zlataru na Mostu zlatara. Ostavio joj je samo stan. To je bilo 1991. Vracala sam se ja tokom godina jos u Firencu! Ali, ovaj prvi put bio je hit! Gospodja Paola je nosila cipkane gacice i imala svalera sa Brcicima sa kojim smo Marija Pesic Andrejevic, Srdjan Joksic Kule i ja gledali cuveno polufinale u fudbalu Italija-Argentina. Debakl veliki. Mi - yj. Italijani smo izgubili. Te veceri Firenca je bila najpustiji grad na svetu. Samo su travestiti neometano i uspesno obavljali posao utapajuci tugu porazenih. U Firenci smo isli u skolu za italijanski. Logicno. U Italiji sam se onesvestila u vozu Venecija - Linjano. U Rimu sam videla dvojnika Marlon Branda obucenog u kamelhar kaput kao Marlon u "Poslednjem tangu u Parizu". A kako vreme prolazi ja sve vise i vise verujem da je to bio jos tada drzeci, Marlon. U Rimu sam setala kroz najromanticniji park na svetu - Borgeze i prizeljkivala da sam kontesa iz 17,veka. U Rimu sam dodirivala stubove koje su doticali Neron, Cezar, Livija, Agripina, Marko Aurelije i mnogo kasnije - Dante i ostali neverovatni ljudi. Kada putujete bukvalno dodirujete istoriju. mozete to i kod nas, na Kalemegdanu npr, ali u Italiji - to je posebno. Lisabon je toliko specifican grad i cudesan, da ga mozete osetiti samo ako odete tamo. Mesavina holandskog, mavarskog, brazilskog i evropskog stila...Brazil, Afrika i Evropa u jednom! Na Alfami, u najstarijem delu Lisabona(tu je Venders snimao "Lis.pricu, a Son Koneri tu zivi u filmu "Ruska kuca"), prolazila sam svaki dan ispod dveri palate jednog velikog vojvode ciji se duh povremeno pojavljuje na prozoru...Verujem da duh postoji. Sada , kada nam je prilika za putovanje malo bliza, nadam se da ce sto vise NAS ovoga leta negde putovati! Srecan put!

Нема коментара:

Постави коментар