субота, 19. децембар 2009.

ovo je zakomnom zasticen text 10

u mom zivotu postoji do sada samo jedan period potpune radfosti i bezbriznosti koji nikada pre i posle vise nisam dozivela.Devedesetprve imala sam samo 20 godina. upisala prvu godinu Filosofskog fakulteta\isrorija umetnosti i nisam ni slutila kakve ce zle preumbacije u nase zivote ubeti rat i sankcije.Tog leta devedesete, sama sebi lepa, vbiykija nego ikad-sro jeza mene redak slucaj. bezbrizna i novcanop vise nego obezbedjena krenula sam sa Marijom i Kuleto u Firencu. Bio jw pwti juli, temperatura. temperatura-skoro 40 stepemi. voz vec u startu kasni, ali me,a veze. Preko Venecije.mo prom,enmili voz, srigosmo u Firencu. grad m,oje najvece, bezbriznosti, snage iu readosti. Po,islicete, pazar nije normalno da se tako osecamo vecinom vremena. Normalno je, ali dali se bar vi ovog trenutka osecate tako? Sta je pred vama? Stigosmo u Firencu/ Marija i ja stanovale smo kod sinjora Paole, koju je muz napustio zbog mladje. Zlatar sa Ponte Vekia ostavio joj je samo divan stan, raskosan, mermerni podovi sa grejanjem, bas onakvi kakvima su koracali patriciji, stilski namestaj i barokna zlatna ogledala/ Ogledala u kojima sam bila najlepsa, u gradu bezbriznosti moje-Firenci! Sinjora Paola imala je svalera, sa brcicima, sitnog, sakojim smo Martija, Kule i ja petrili Svetysko prvenstvo u fudbalu i kada je Italija u polufinalu izgubila od Argentine. Firenca je te vecferibila najpustiji grad na svetu....... Te veceri zbog izvbvesnih stvari nisam mogla da izgovorim k ig, Kula je ozbiljnno ispekao prste na xar, a divan park pored koga smo svbake veceri setali, ma==prozvali smo Mdz - Marijina smungla. Njih dvoje nisu mohli da veruju, a ni8 ja sama koliko je moje znanje i koliko sam uimala volje da im govorim o delima i istoriji, Ime arhitekte Mikeloca Mikelocoja koji je zidao u rusticnom stilu . odzvanjalo mi je u usima dok smo sedeli i atrijumu palate Medici Rilardi pore malog vodoskoka s kupidonima. U lodji palate Sinjoria,Kula i Marija sy unali sboju prvu malu svadju.Tada su se muva;i. Ja ssm i Rirenci sralno lupovala cipe, prijetelji sureklli kako ce me de odreci jersu Hotjeove stikle previsoke i svi ce e okretati na ulici. Za Italijane/ili Talijame bila sam previsoka icudno9 crvenokosa U doba renesanse bilo je uoicajeno da kurtizane imaju \ticijan\crvbenu kosu.boilo mi je zanimljivo da pogadjaju iz koje zemlje sam, ajkneverovatnije prica bila mi je da sam Meksikanka bele puti. Koketiranje s Talijhanima je porebna vestina iz koje svaka zena izlazi kao okupana Miloska Venera, obucena u komliomente i samouverenija. Zamislite, nakraju sam kupila Gotjeove cipele. U Neptunobu fomtanu bacalismo svremena na vreme pokoji novcic, a sreca nam je bila vise nego naklonjena. U FIRENZI, u cekvi Santa>aria Novella, dok su se signore predavale auri bozojoj. kakvu samo moze da ima katolicka katedrala. Kule, Mrija i ja potpuno kao jedno vice. s,isljali sm,o neke stvari koje bas i nisu za ovaj text. Kule nas je drzao za kolena i malkice golicao po ledjima. mi smo krisom da nas niko ne vidi, opipavale mkegove sefinisane misice narukama. zaista, ponekad cednost i strast izasjoismo iz hladovime crkve na 35 stepeni/Zvezda je up4el;la. Samo se cuje kako Japanci pkljocaju foto-ataratima i ostalim gadzetima koji su se jedino cli pored zukanja muva. Jednog dana bilo je toliko toplo. Kele je rekao da morwa da skine majici jer ce se slogorari. Nisam mui dozcolila, jer kakav jke to mscin da se idr TAKVIM grado, go/ .Moja zanes4enost renesansom bila je yo;oko duboka da sam bulvalno ]rodirala ocima kroz Botiselijeva platna uverena da sam u nekom proslom zivotu bas ja na njima naslikana. U baroknom parku Boboli iz 17-og veka, bas u Bahusovom vrtu, videli smo udarenu zenu koja je otvorila rajsferslus na taeksas suknji i svima pokazivala cari svoje prirode,a ubrzo videsmo iegzibicionisru/Kao iz Felinijevih filmova! U istom tom parku Kule je nosio bandanu, jer je istripovao da ce od fiorentinskog povetarca ne dobije meningitis. U radu koji je sam po sebi isrorije-umetnisko delo. cevek mora da oseti lepotu i oseti se prociscenim/ Okolina utice na coveka.U Firenci mniko ne pljuje po ulici, ne baca otpatke...svadja se. Sve jew to jos uvek toliko daleko od nase stvarnosti da je svako poredjenje deplasirano.le

Нема коментара:

Постави коментар