недеља, 30. јануар 2011.

ovo je zakonom zasticen text

IZLOZBA SLIKARA,BEOGRADJANINA,KOSMOPOLITE,GURMANA,HEDONISTE,ZAVODNIKA,UMETNIKA,INTELEKTUALCA,JEDNOG OD DOBRIH DUHOVA BEOGRADA, M A N E T A S A K I C A na Kalenicevoj pijaci.Mane i svi mi sa Vracara obozavamo Kalenicevu pijacu,Kalence,kako Mane voli da tepa svojoj pijaci.Sedela sam s Manetom u klupi,sedela sam pored njega u kaficu "LIBERO"kad je bio najbolji kafic u gradu.I uvek cu biti uz svog druga iz detinjstva,jer Mane uvek radi pravu stvar,cak i kad gresi.Otisao je u Spaniju ,pa se vratio.I oticice opet.I na kraj sveta ako bude zeleo.Takav je Mane.Patriota i kosmopolita.Znam da ga ljute mnoge stvari u ovoj zemlji i u ovom gradu.I iz inata prema nuvorisu Mane je izabrao da izlozi svoje slike velikog formata,ulje na platnu u Mlecnoj hali,u petak 28.januara.Tacno u podne. Beogradjani su mnogo razmazen svet, pa je mnogima mozda bilo tesko da ustanu ranije i dodju na izlozbu.Ja je ne bih propustila ni da je bila u 7 ujutru.Iako sam istoricar umetnosti ne volim da analiziram slikarstvo.Smatram da umetnicko delo govori samo kroz sebe,ali da svaki posmatrac ima pravo da ga tumaci i shvata kako i koliko moze. Jedna slika se zove - nesto..pa "Zagor",a Zagora smo citali kad smo bili klinci.I gore,u desnom cosku te slike iako je apstrakcija ja naslucujem obrise Manetovog lica.Mozda ce mi Mane reci-"Ma,Duki..sto si pisala...".A mozda ce reci,kao kad razgovaramo o filmovima-"Too,Duki..."Jer,Manetu retko ko moze da parira kada se povedu razgovori o filmu i Elvisu.Ja mogu.I onda se beskrajno dobro zabavljamo.Secamo se cuvenih glumaca,njihovih bravura...razmisljamo koja je Elvisova stvar najlepsa,najbolja...Mane voli "Kentucky rain".Mane je nepredvidljiv vrlo cesto,ali castan,dobar,posten i hrabar.Mane je od onih ljudi koje ljudi vole,ali vole i da ga osporavaju.Mane Sakic je deo mog zivota i zato cu da prekinem ovaj tekst da ne bi postao previse lican. Medju fotografijama na mom profilu ima mnogo fotografija sa "Tajnih vecera"u Klubu knjizevnika ili Maderi.Tako moje drustvo iz detinjstva i ja zovemo nase sastanke kada se okupimo,najcesce kad dodje neko ko ne zivi u Beogradu vise.I imamo retku srecu ,jer u danasnje vreme ne moze se mnogo ljudi iz nase generacije pohvaliti da se druzi sa istim ljudima s kojima smo se igrali u parku kad smo bili tek prohodale bebe. I zato cuvamo jedni druge.Za ceo zivot. I sad sam se setila kad je Mane u gostima kod jedne zajednicke prijateljice seo pored mene i rekao malo setno,okrenuvsi se prema drustvu na trosedu-"Duki...ceo zivot se znamo..."Ali,ta recenica nije bila tek tako...nosila je tezinu svih tih godina, od Tasmajdanskog parka,preko skole i peripetija kroz koje je svako od nas prolazio na svoj nacin.Jer,ja sa Manetom mogu da zapocnem recenicu u januaru, a da je zavrsimo u junu. I oboje cemo dobro znati sta je ko tu hteo da kaze! I zato,krug se uvek zatvara tamo gde je sve pocelo.Na Vracaru,kod Kalenica.

2 коментара:

  1. u blogovanju / pisanju si sve bolja i bolja. na početku je sve ponekad delovalo stihijski (stilski, nabacano -- a sada ipak postaje ujednačeno i uobličeno.
    ali uvek sa emocijom, i iskreno.
    samo napred.
    (ima nas koji te čitamo bešumno i iz prikrajka (eto neke koristi od fb, iako nismo friends tamo):) - i uživanje je.
    kao nešto mladja -- sam rasla, odrastala uz tvoj glas u ženskom ritmu srca i baš mi je drago što sam te (opet) virtuelno pronašla.
    sve se u životu dogadja ciklično:))

    ОдговориИзбриши
  2. Hvala ti..volela bih da znam kako se zoves i cime se bavis..eto..obicno oni koji me kude ne ostave ime. Ljudi kao ti cine da ono sto sam uradila i ono sto radim i sto cu tek raditi-IMA SMISAO..postoji secanje i trag, makar malecki koji sam zauvek ostavila ovom gradu i on meni..Hvala ti sto i dalje pamtis moj glas..

    ОдговориИзбриши