уторак, 30. новембар 2010.

ovo je zakonom zasticen text

Jos dok sam isla u Oglednu Osnovnu Skolu aka OOS"Vladislav Ribnikar" pametniji decaci su 1983. poceli da beze sa casova i spustaju se dole u Njegosevu u neki bar,Zvao se "Cvetni trg".Tamo je postojala neka masina sa igricama, kako ja to laicki opisujem.Pored lokalaca koji su se rusili uz cuveni metalni sank klinci su bili sasvim dobar i kao prirodan - dekor.niko tamo ni na koga narocito nije obracao paznju.Ja sam rodjena 1970. i bila sam bas klinka da bih isla u legendarni "Papagaj",ali cak sam i tamo isla ponekad slepujuci se uz neke starije i iskusnije.Na moju ne veliku zalost,jer to zvuci ofucano, nego zbog tragedije koju je dozivelo nebrojeno mnogo ljudi i umrlo od droge,AIDS-a ili otislo iz zemlje,nikog od tih ljudi nema medju zivima.Amen.Hey man!Posle osnovne samo sam se sa starom ekipom iz osnovne preselila u gimnaziju,nekoliko desetina metara nize.cuvena OSMA,pa TRECA,pa OSMA,pa TRECA....Gimnazija je bila skoro skroz zenska.Najbolji frajer u njoj bio je naravno,Mane Sakic, ali on je ubrzo izbacen iz skole.tako da je XIV gimnazija postala moje utociste kad bezim iz skole.ili odem kod ekipe u Cetrnaestu i tamo blejim snjima na casovima ili odem da se vacarim s nekim u bioskopu.najvise sam volela da to radim u lozama bioskopa "BEograd",sadsnjeg Pozorista na Terazijama.Da se razumemo, tacno se zna ko je bio ko u Cveticu.Tamo sam upoznala pola Beograda.ako neko kaze da je Cvetic bio tesjko foliranje, mozda je u pravu.ali,ja sam se oduvek osecala tamo potpuno opusteno i kao kod kuce.Jer,to je moj kraj,moja skola i moj kafic, a stanovalo mi je celo drustvo, njih 90% na 200m vazdusne daljine od tog kafica.I gde da idem.Na Cordol.Tamo tada nista nije ni postojalo.ali,po starom beogradskom obicaju, ne zadirem u tudj kraj.RESPECT DORCOL.Sad kad pocinjem ovaj blogofeljton o "Cveticu" koji je ujedno i hronika jhednog vremena i jednog grada,razmisljam da li da pominjem imena.pa,moracu da ih pominjem.trudicu se da to budu lepa secanja,a ono ruzno ne mora da se zaboravi, ali necu nikoga da JA stavljam u nezgodnu situaciju i da prozivam ljude.Zna se dobro u Beogradu ko je ko i sta je sta i gde je ko poceo, a gde zavrsio i obrnuto.U Njegosevoj jedno vreme nije moglo kolima da se prodje krajem osamdesetih od guzve koja se pravila.Islo se pre toga u Sansu i u Vladimir, a posle su nikli na uglu sa Smiljanicevom kafic cije ime sad na pravdi Boga zaboravih u sekundi.Tamo su bile najbolje palacinke na svetu, a kafic je jedne noci odleteo u vazduh.bio je u Kneginje Zorke i kafic "Top ten".Ali, niko nikada nece pomraciti slavu "Cvetica" i generacije i generacije ljudi koji su se tamo "skolovale".Ja sam bila isto toliko spremna da se druzim s ekipom sa coskica...U mom kraju ima vise cuvenih coskica, a najcuveniji grafit je bio "OVDE PIRTA CEKA SEMU".I sve se u kaficu vrtelo oko sema.Sema za gudru, sema za kresanje, sema za zavodjenje, sema za repa, sema za putovanje....BEOGRAD JE JEDNA VELIKA SEMA, a ko nikad nije radio semu ni jedne vrste,izvinjavam se-al taj nema pojma o zivotu!Toliko za prvi deo blogofeljtona o "Cveticu".Al,koliko vidim bice to ipak malo sira prica.PRICA O MOM ODRASTANJU ..i ne samo mom..VIDIMO SE U IDUCEM BROJU!

5 коментара:

  1. jako lepo, Žozi.
    u vreme kad sam ja išla u Treću - sredinom devedesetih - mi tamo nismo zalazili. (komplex novobeogradske dece u odnosu na ovu iz centra)...ali smo svi slušali mitove i legende o staroj slavi Cvetića.
    baš ti hvala za ovo inspirativno podsećanje
    (mi koji smo bili društveni smer, i koji smo prve dve godine provodili u Dadovu - se nikada zapravo i nismo navikli na "veliku školu" - kako smo je tad zvali...ovi sa prirodno matematičkog smera su i odlazili nakon i pre škole tamo, ali već je uveliko počelo ono dizel turbo vreme....devedeset peta i šesta, recimo...

    ОдговориИзбриши
  2. Одговори
    1. Ne razumem sta ste time hteli da kazete..jos jedan nesuvisli "dodatak2 mom textu u kome je SVE maltene nartano..haha..pa ,kad imaste toliko zelju da dodte nesto "haha pametno2-sto se niste potpisali..ili ste u to vreme bili u nekom od perifernih/periferijskih naselja gde nicega nema, a kamoli zivota..Tesko je sa anonimmnima diskutovati, jer vas stiti "nemanje2 imena,,,,,CIK SE POTPISITE, pa da idemo DALJE..Ovo se odnosi na komentar:19.decembar 2010. 18.30h

      Избриши
  3. kapiram, navedeno je u textu.
    već devedesetih, po pričama - a ne ličnom iskustvu - to više nije bilo isto mesto....

    ОдговориИзбриши
  4. KAFIC CIJE SAM IME U TRENUTKU ZABORAVILA JE LEGENDARNI "SM" KOJI JE RAZNET BOMBOM!Secam se tog zvuka i dan danas i daje se na znanje da je prva bomba takvog tipa pukla na Vracaru, a ne na novom Beogradu."SM" se nalazio u njegosevoj, izmedju Smiljaniceve i Zorine.

    ОдговориИзбриши