недеља, 7. новембар 2010.

ovo je zakonom zasticen text

Napisah ja...ja pa ja! Dakle, napisah ja u proslom blogu da cu izneti neke zanimljive cinjenice o Krunskoj i Njegosevoj ulici. Pocela sam sentimentalno, a danas evo nekih zanimljivih informacija o Krunskoj ulici i njenom predratnom zivotu. Krunska pocinje kod juzne kapije dvorskog kompleksa. U prvom delu, do raskrsnice sa Beogradskom, ulica je uvek bila uza. Malo nize, na raskrsnici sa Svetozara Markovica nalazi se radnja carobnjaka-sustera Cvetka. Njega ceo kraj obozava, a on od starih cipela-pravi NOVE! Na raskrsnici sa Beogradskom nekada se nalazila kafana "Barajevo", a poslednjih nekoliko decenija tu je bila prvo cuvena picerija "Cortina", manekena i gradske face Djoke Cortine, a posle restoran "Na cosku". U srednjoj skoli, pa i na pocetku faxa, sa drugaricama sam uglavnom petkom isla tamo na rucak ili veceru-pizza naravno. Ili u cuveni "Knez".Polovina Krunske ulice ima dve kolovozne trake izmedju kojih je pre vise od veka ipo posadjeno dva reda stabala. Na uglu sa Prote Mateje je cuvena vila ministra Gencica - danas "Muzej Nikole Tesle", a malo iznad je nekadasnje porodiliste, a vec dugo studentska poliklinika. U toj omrazenoj poliklinici mi je doktorka Frankenstajn posle bolnog pregleda praistorijskim instrumentima pogresno utvrdila trudnocu. Dan posle pregleda sam dobila. Imala sam tada 18. A u osnovnoj skoli u istoj poliklinici mojoj, vec tada kumici Mariji s kojom sam isla u razred, vestica zubarka je izvadila odjednom 3 zuba. Marija se odmah onesvestila, a njena mama, kuma Milena, je napravila s pravom haos, jer je cin bio zaista neljudski. Po partizanskom sistemu -ajd vadimo sve zube! Vila ministra i industrijalca u penziji, gospodina Djordja Gencica znamenita je i voljena gradjevina nastala 1929. Nju je projektovao cuveni arhitekta, jedan od tada i zauvek najuglednijih graditelja u Beogradu. Vila svojim kubicnim volumenom spaja tradiciju renesansnih vila i bogatih evropskih gradjanskih vila 18. i 19. veka. Fasade su lisene preterane dekoracije, ali su ozivljene kolosalnim polustubovima-pilastrima, podeljene prema renesansnim pravilima. Kruna zdanja je balustrada. 1952. tu je osnovan Muzej Nikole Tesle prema odluci Vlade FNRJ. Zanimljivo je da je Teslin sestric i jedini pravni naslednik preneo zaostavstinu velikog Tesle u Beograd. I neke njegove licne stvari se tamo mogu videti. Godinama i decenijama taj je muzej bio pokriven velom tajne..pa sta se tu sve nalazi, a sta se krije, a sta je ukradeno, a tek sta je sve pohranjeno u Americi i to stiti njihova vlada. Secate se mozda i afere sa suludim Japancima koji su bili deo monstruozne grupe koja je bacila sars-nervni gas u japanski metro. Elem, oni su hteli da otmu neki neverovatan Teslin izum i projekte..i ne secam se tacno, ali prica je kao za film. Eto ideje za nekog mladog rezisera i scenaristu da nprave film,npr. "Japanci i misterija Teslinog muzeja".U Muzeju je transformator koji proizvodi 500 000 volti. Kada sam pre x godina pisala za jedan casopis text o Teslinom muzeju, pustili su me da pogledam, navodno, a mozda i stvarno sve sto ima tamo. bilo je dirljivo preci rukom preko Tesline snezno bele kosulje, videti kako je skroman bio, a voleo najfinije stvari. Tone spisa koje je genije napisao, a mnoga se jos desifrovati ne mogu...Zaneh se ja Teslom.Pa da, uvek je bio vise nego interesantan i inponovao je zenama koje su bile njegove mecene u Americi, ali to je sad druga prica, a bila bi i poprilicno dugacka. sad se spustamo malo nize, na ugao Knjeginje Zorke=Zorine ulice i Njegoseve. Tu je Prirodnjacki muzej. Vila je podignuta 1904. Do 1911. tu je bila Privatna gimnazija profesora Vladimira Zdelara, pa do 1938 -Prva zenska gimnazija, a zatim Prirodnjacki muzej.Prirodnjacki muzej ponikao je iz fundusa kabineta nekadasnje Velike skole i vremenom je obogacen novim zbirkama. Medjutim, nisam primetila da je bilo koja vlast ulagala u ovaj zanimljivi i takodje tajanstveni muzej koji bi bio prava radost za skolarce koji gledaju filmove o raznim misterijama i decu tamo treba voditi kroz celo skolovanje.Ovo su samo neke crtice iz zivota Krunske ulice, jer nemoguce je smestiti sve u jedan, dva, tri...pet tekstova. Za to je potrebna knjiga koja bi u isto vreme bila istorijska, edukativna, ali i o ljudima koji su tu ziveli i gradili vile. Komunisti su se potrudili da nacionalizuju i konfiskuju sto je vise bilo moguce vila i kuca duz Krunske, Njegoseve i poprecnih ulica. I za kraj, evo jos nekih interesantnih informacija! Kraj oko danasnje Kaleniceve pijace....a da! Moram da kazem da je DANAS KRAJ OKO KALENICEVE PIJACE NEUREDAN,BLAGO RECENO.a pijacu kao da inspekcija nikad ne posecuje. Ma, oni se tale sa nakupcima i to je to! Dakle, to se zvalo Krunski venac. Retko naseljen pre Prvog sv.rata, potom je brzo naseljen, razvijao se i na nekadasnjem Kalenica gumnu je 1.9.1926.OTVORENA KALENICEVA PIJACA!Nosi ime po Vladimiru Vlajku Kalenicu, vestom obucaru i dobrom ekonomu, koji je za zivota stekao bogat imetak. Njegovim imanjem je raspolagala zaduzbina, a on je mnogo novca ostavio u dobrotvorne svrhe, za sirotu i napustenu decu i njihovo skolovanje, Drustvu za ocuvanje zdravlja, Trgovackoj Akademiji itd.Posle Prvog sv.rata ovaj deo Vracara naselili su ljudi razlicitih profesija gradeci porodicne kuce.Javnih gradjevina nije bilo. ali je zato, 1924. osnovano Drustvo za ulepsavanje i uredjenje Krunskog venca, a osnovali su ga sami GRADJANI.Ono je delovalo u ulicama:Nevesinjskoj, Milesevskoj, Makenzijevoj. Zalaganjem Drustva sa Krunskog venca izgradjena je 1939. i PostaI na kraju nalazi se Gosvordijeva ulica, ranije Stiska.Danas je puna butika, radnjica, kafic, ex knjizara Macado=DomaceTu se nalazi na uglu Gosvordijeve palata koju je dvadesetih godina prosloga veka sagradio Rados Nedic. To je bila poslovno-stambena palata. Eto, dragi moji citaoci, potrudila sam se da iznesem neke crtice iz zivota svog kraja. Ima jos mnogo vila i zdanja o kojima ce slediti prica koju krije Krunska Ulica. Pa onda Njegoseva i poprecne. Potrudicu se da o tome napisem,ne svakog dana zaredom ,ali ipak u nekom kontinuitetu jedan mali feljton. Jer, ove ulice tu stoje decenijama i stajace jos, ali ZASLUZUJE VRACAR DA SE ZNA ISTINA O NJEGOVOJ ISTORIJI, A JA SAM PREUZELA DA PISEM O KRUNSKOJ, NJEGOSEVOJ I OKOLNIM ULICAMA. Trudim se da budem sto kraca, ali to je nemoguce. U intermecu izmedju aktuelnih tema i dogadjaja u gradu, nacice se itekako mesta za jos prica o senovitim ulicama mog zivota.

4 коментара:

  1. Одговори
    1. Hvala..hvala od srca..prodje 6 godina od kada napisah ovo, ali HVALA JE ZAUVEK! Cesto se comments pojave mnogo kasnije.

      Избриши
  2. Одговори
    1. sta da kazem se jedno veliko HVALA! Zao i je sto nema Vasih imena, ali..OK..to je apsolutno privatna stvar svakog ko pise..ali, volela bih cesto da zaista znam sa kim komuniciram jer sa tako sa nekim ljudima stvorila lep kontakt. HVALA!

      Избриши