четвртак, 12. август 2010.

ovo je zakonom zasticen text

U vidu feljtona prenosim svoj text, pisan za M Magazin 1998. godine. Clanak o DOBROM STAROM ATELJEU 212 smatram jednim od svojih najboljih i najvoljenijih textova. Mnogi od aktera vise nisu medju nama. Danas to pozoriste vise ne lici na stari Atelje, cak mnogi glumci izbegavaju da dodju u cuveni Bife da bi cakulali. Dodju, odigraju predstavu i odu...Ali, "duh iz boce" Atelje 212 je uvek tu negde, oseca se u pozoristu....Pa da nastavim-V deo:HIROVI KRALJA IBIJA- Zoran Radmilovic je imao svoje velike kaprice i to su mu dopustali, jer je bio jedan, jedini, jedinstven! Jedared se napiju Zoran Radmilovic i pisac RadovanaIII, sto mnogi ne znaju-Dusko Kovacevic i rese da otkazu predstavu. Ni molbe, ni preklinjanja, ni prepuna sala, nisu mogli da ih nateraju da promene odluku. I sta drugo da kaze reditelj Muci Draskic, nego da izadje pred publiku i kaze:"Izvinite, dragi gledaoci, ali veceras Zoran Radmilovic ne moze da igra predstavu jer je indisponiran." Publika je to pozdravila grohotom i aplauzom jer je Zoran, sam pred predstavu izasao na pjacetu i objasnio ljudima da predstave nece biti. Sam taj njegov cin vec je bio pozoriste za sebe i eno ga tamo, i dan danas, opominje nas, kao Otac iliti Kralj Ibi, na apsurdnost ovih nasih Zarijevskih zivota. Jednom drugom prilikom Zorana Radmilovica nije bilo ni od korova! Te veceri dezuran, reditelj Zoran Ratkovic Rale zaputio se po okolnim bifeima i zatekao Zorana za sankom "Raba", u Vlajkovicevoj ulici. Na pitanje zasto nece na predstavu, Zoran je odgovorio:"Ne mogu zbog Dzeme!"-"Kakve to veze ti imas s Dzemom?"- "Aaa,imam i to mnogo. Poginuo je u avionskoj nesreci nas Predsednik Vlade Dzemal Bijedic i ja ga oplakujem i pijem u njegovo ime." Bilo je problema i sa drugim glumcima. Jedne veceri kad je Muci Draskic bio dezuran, Slobodan Aligrudic Alija se nije pojavio na predstavi. Trazili su ga u "Srpskoj kafani" i "Brionima",ali nista. Vreme odmice, sala se puni, a neko se seti da je Aligrudic, kao strastan Partizanovac, mozda na utakmici. Muci pozove dezurnog na stadionu, zatrazi da ga povezu sa obezbedjenjem stadiona i policijom. Objasnio im je da Aligrudic mora stici na predstavu, makar priveden! Zbog takvih glumackih izgreda, legenda Ateljea, Zora Kolakovic, znala je da i u plac brizne i direktno je dobijala male nervne slomove.Ona je bila devojka za sve, sekretarica, rekviziterka, kafe-kuvarica. Znala je svaki kutak pozorista, dolazila je vec u 6 popodne na dezurstvo i podsecala glumce:"Ej, barabo, budi se, veceras imas predstavu!" Cuveni rekviziter Vlada Picek je uvek patio sto rekvizite uopste i postoje. Umesto Gavriloviceve salame kupovao je "psecu radost", "podrigusu", a pile koje je Ruza Sokic u "Cudu u Sarganu" halapljivo jela, i pri tom, podrigivala izazivajuci salve smeha u publici, nije nikako mogao da prezali. Piceka je totalno bacalo u ocaj peceno jagnje koje je donoseno iz "Srpske kafane" za predstavu "Oj Srbijo, nigde lada nema". Glumci su slasno capali nevino srpsko jagnje i pre predstave, tako da je na scenu, ponekad, stizala za srpsku dinastiju Obrenovica samo bleda senka srpskog neduznog jagnjeta. Ruza Sokic, koja obozava zivotinje, umela je setno da uzdahne - "Jao, jadno jagnje", prinoseci zalogaj ustima!

Нема коментара:

Постави коментар