недеља, 8. август 2010.

ovo je zakonom zasticen text

1998. napisala sam za M Magazin jedan od svojih najboljih clanaka. Duhovit i dugacak, tako da ga sad prenosim u nekoliko nastavaka - O DOBROM STAROM ATELJEU 212. III NASTAVAK:Autoritet Mire Trailovic bio je ogroman. Secam se kako sam pobegla s jedne predstave na Bitef-u, koja se igrala bas u Ateljeu. Bila je dosadna, nesto izmedju kineske opere i lutkarskog pozorista.Ja izdrzim nekako prvi cin i na pauzi krenem ulicom, mislim tada jos, Lole Ribara. Nadjavola naletim na Meme(tako je Mira volela da je zovu bliske ili drage osobe).Ona, onako s visoka, a i visoka, mada je sedela, kaze "Kud si dete krenula?Zar nisi u pozoristu?" Pocnem nekako da se vadim, ali Meme mi naredi da se vratim i odgledam predstavu do kraja. I do dana danasnjeg uvek kad hocu da izadjem s predstave se tim se njenih reci, mada, s nekih se zaista mora izaci-jer su nepodnosljive. Prica se kako je jednom jedva privolela, u poslednjem trenutku pred predstavu, Zorana Radmilovica, da ipak izadje na scenu. Zoki je pristao, ali nije izdrzao da joj ne odbrusi - "Idem, idem, al cuti zeno, rec da vise nisam cuo!" Legendarno je gostovanje Ateljea u Meksiku kada je kroz Akapulko provela glumacki ansambl, predstavivsi ih kao baletsku trupu, na celu sa primabalerinom Taskom Nacicem. Tada je nastalo ludovanje u bazenu luksuznog hotela, s pogledom na Pacifik. drustvo je vec bilo cvrcnuto, a gospodja Trailovic se, mozda, dobrocudnom recepcionaru, predstavila kao Moris Bezar licno! Svi se secaju Mire kako u avionu, pred poletanje za Minhen, stoji kao perserka na celu hodnika, izmedju sedista, i obraca se ansamblu-"Deco, nema pica! Zabranjujem!" To je postovano dok avion nije poleteo , a onda je duh Ateljea 212 izleteo iz boce! Tokom jednog leta na gostovanje u Ameriku bilo je popijeno sve jos u prvoj polovini leta, pa su se stjuardi izvinjavali glumcima sto pica vise nema. Onda se neko setio fri sopa, pa su pokupovali sva pica, ali ni to nije bilo dosta. Daleko je Njujork.Mira Trailovic je za dvadeset godina, koliko je vladala Ateljeom, a bila prisutna mnogo duze, nacinila od njega svetsko cudo, ravno sljivovici, Titu i Dubrovniku, jedinim pojmovima za koje je svet znao o nama. Sutra sledi novi nastavak, a imajte na umu da je clanak prenet iz M Magazina, u kome je izasao 1998.godine, da su mnogi pomenuti ljudi, nazalost preminuli, a da se Atelje promenio iz korena.

Нема коментара:

Постави коментар