петак, 10. фебруар 2012.

ovo je zakonom zasticen text/ MARKO GLUŠAC

10.II - 2012.
Danas sam saznala da je preminuo Marko Glušac. Filmadžija-montažer, DJ iz ljubavi prema fanku, jer, kako Irina Markovic kaže, bio je guru! STEVA& MARKO. Čuvena braća GLUŠAC.
Beograd je grad koji je čuven po parovima braće.Glušac, Andrić, Guteša, Zdravković, Pavić, Djuričko, Bjelogrlić, Kovač, Maljević, Kovačević, Trifunović. A i po sestrama i po braći i sestrama. Some other time...
Sećam se kada je jedared na sahrani 80-ogodišnje majke tadašnje sekretarice(Lila-pokoj i njenoj duši) "Ateljea 212",Muci Draškić rekao - "Ma, mi smo jedna parastosarska nacija". I to nije daleko od istine, ali ne može se porediti smrt , kako kažu- "po redu"; smrt veoma stare gospodje i smrt mladog čoveka u najlepšim zrelim godinama.
Često, kada se dogodi smrt, nekako više žalimo sami sebe kroz to opšte žaljenje, pa se onda pitamo kako ćemo dalje bez tog i tog ili te i te koji,-a je premuno,-la. Ne razmišljamo tada baš mnogo o onima koji su zauvek otišli.koliko bi mogli još da stvore, kako bi izgledali za 37 godina, da li bi imali još dece ili bi otišli da žive na moru ili na planini!? Pitamo li se koje bi knjige čitao i kakva bi mu bila politička uverenja. A što se istih tiče, Marko iluzije nikad gajio nije. Pametno. Jer, preminulih već sigurno nema. Pitamo se kako će njihova porodica bez njih, kako će..I nije u redu da ide preko reda. Najstrašnije što može da se roditelju dogodi jeste da dete umre pre njega. A dete je uvek dete. Nečije dete. I kad ima 30 i kad ima 45 i kad ima 67 i kad ima 80(bio jedan slučaj u Srbiji. Ostala majka-baka bez starog sina).
A dan je tako lepo počeo. Sunce i sneg. Mraz čisti vazduh. Sedim u kafiću.Ne skidam "Ray Ban". Zvoni telefon. Tiki. kaže-"dogodilo se to i to". Vraćam se, sedam, još uvek nisam svesna da je jedan od nas zauvek otišao. Da nikada više neću videti te dobre oči smirenog Marka Glušca. Sećam se kada se zabavljao sa Jelenom Petrović - Hot Bebom. Tada smo išle na kalanetix 5, ne-6 puta nedeljno. I subotom u 3..da li. Zašto je to važno?!
Važno je zato što je Marko i po kiši i po hladnom vetru i po suncu i na mrazu, kroz sva godišnja doba, čekao Jelenu posle vežbanja u bivšoj zgradi "Kola srpskih sestara" u Resavskoj ulici.Sad mi je prošlo kroz glavu:"A da to nije bio Steva možda?".Sećanja se brkaju i komešaju. Suština tog čekanja Jelene je romantična, starinska i lepa. Jednostavno - lepa. I pozelela sam da i mene jednom neko tako s ljubavlju ceka posle "nečega", pa da posle idemo negde. Gde god, samo da budemo zajedno i da nam bude lepo. Vežbale smo u staroj, prostranoj baletskoj sali. Čak je jednom i rejv tamo bio. Mnogo mi se dopadala romansa izmedju Jelene i Marka.A opet, i da je Steva bilo bi isto tako lepo sa nekom drugom devojkom.Bili su tada Jelena i Marko. Jer- TAKVA SU BRAĆA GLUŠAC. Taktična, vedra, smirena, optimistična, nekad durnovito zabrinuta..braća.. Bio je tako cool. Nije mnogo govorio, ali govorio je s merom da uvek kaze nesto smisleno i smišljeno.A posao montažera je težak posao. Metri i metri filma..trake, materijal kojim možete da napravite čak i remek delo ili da ga pretvorite u froncle. Marko je stvarao dela. Jedan od naših najboljih filmskih montažera je postao. Radio je na skoro svim najvažnijim i najboljim filmovima snimljenim u poslednjih 20 zaumnih godina.Koliko smo samo svi čuli puta da su ljudi rekli - "Ma, da montaža nije tako dobra, film bi bio razvučen i dosadan" ili "Da montažer nije ostavio celu scenu npr.jezera, film bi izgubio dubinu i lepotu, jer -to jezero je sustina." Kod Lars fon Trira. Sigurno ne kod braće Ridlija&Tonija Skota. Marku bi se dopalo ovo poredjenje. Znam.
Obožavao je muziku. Obožava je i Steva. Večeri kada bi jedan od njih dvojice puštao muziku na "Akademiji", u "Soulfoodu", možda čak i u onom skoro zaboravljenom "Ilegalcu" 90-tih i na mnogim drugim mestima bila su hit. FUNKY!!!
F U N K Y FUNK
Mnogo sam naučila o toj vrsti muzike od Marka i Steve.Ohio players", "Funkadelyc:DETRIT MC5", "Sly&the Familly Stone", "The Temtations"(naročito album "1990.")
I onda taj poziv. Teško mi je. ne želim da pišem srceparujući in memoriam.
Sećam se Markove fajerke i kačketa i nekih patika. Sećam se reskih komentara i lica koje bi se iskrno razvuklo u osmeh koji se pamti. Marko nije bio ni F of foliranta, pasije tako česte u nekih momaka.
Nije bio klasično lep. Bio je naočit. Kad zavrtim film, čini mi se kao da je oduvek nosio bradu. A nije.
Sećam se da je učestvovao u snimanju spotova-jinglova za MTS zajedno sa Rašom Andrićem i Mjehurom Ubicom..Snimali su Ćikija, Čarlija i Duleta Glavonju, Borisa Milivojevića, mene, Lunu, Hot Bebu, Chilli Moon, Laleta, Rackovića...
Sećam se.
Tužni su ljudi bez uspomena. Sve moje su u glavi;svest i podsvest selektuju ih prema potrebi i mom razmišljanju. Znamo da je podsvest jača od svesti. Hvala Nebesima, sve što sam ikada smatrala i dan danas smatram važnim i u dobrom i u lošem smislu - ZAPIŠEM. Imam i šifre. Ustanem u sred noći iz kreveta i zapišem. Nije mi teško. Štaviše. bolje je tako.
Ali, sinoć/preko dana, kada sam zapisivala kako bih mogla da napišem blogotext o T-shirts i o tome zašto devojke vole "po navici u tvojoj maJici", zašto devojke vole benkice T-shirts i sexy T-shirts i o pojavi dečačkih farmerki; često sa tregerima i guzom šivenom kao da imate veću pelenu,a izmedju nogu "opušteno šiptarski". Moda ne zna za veru, boju i naciju. Moda je iznad toga.Često i ispod.Na dnu dna kao u slučaju neke raspuštenice što voli "LILE" boje!!!
Onda sam imala ideju da napšišem text-kritiku i parodiju na neverovatno stupidna pitanja i odgovore iz nekog ženskog "udžbenika", glede sexa. Biće dana. Ima dana.
Marko..Markooooo..
A čekali su te novi kilometri trake. I festivali. I nagrade.I DJ pult-kad god poželiš. I tvoj grad Beograd, GRAD sa VELIKIM G!
Sve hoću da se raplačem, a ne mogu. Mislim da ću plakati sutra. Ili kasnije. Možda neću plakati uopšte.Neke kukumavke već su rekle da neće moći zbog "nezapamćene" hladnoće na sahranu, taj veeeeliki društveni dogadjaj i okazion za nove cvikere za Sonce sa velikim S. ako im je ledeno, neka udju, izjave saučešće i-tutanj. na sahranu iz poštovanja idem prema onom koga više nema, iz poštovanja prema porodici koja je izgubila svog najbližeg i zato što mi savest i intuicija govore da tako treba. Ne idem na sve sahrane. niti je mogućem niti je pristojno. često ljudi žele nekoga da sahrane samo u krugu porodice. Jeste, mnogo je hladno. razumem. Posle ovog blogotexta, mozda će neko zagledati da li sam uopšte došla na sahranu. Ima nas raznih, a ima i opravdanih izostanaka. ipak, ne mislim da je sahrana jedino mesto gde se ukazuje pažnje preminulom. marka ćemo se sećati kroz filmove, DJ setove, žureve, emisije, beogradske vragolije.

Kada budete čitali imajte na umu da ovo pišem nekoliko sati pošto sam saznala za njegovu smrt. ne mogusada da prenosim podatke i fakta sa Google-a i iz Wikipedie i iz naših filmskih i inih žurnala. Gledam Markovu sliku u čituljama. Lepa mu je slika. Ispod slike potpisi i reči tužne i pune poštovanja.
Bio je izrazito vredan čovek. Montaža je težak posao. Delić sekunde, ma, milisekund, može vas odvesti u pogrešnom pravcu.Njegov poslednji završen film(možda postoji još neki u produkciji ili postprodukciji-nisam sigurna) bio je "Monte video - Bog te video."
Montirao je fudbalsku utakmicu! Ehej, deco..TEKMU!!!I "Vojnu akademiju"!
Sećam se mnogih premijera koje sam gledala i Marka kada se klanjao publici. Bukvalno smo mu klicali i vikali "BRAVO"! I još nekima, naravno.
Ali, ovo je text o Marku Glušcu. Iskreno, bliži mi je bio Steva. Sa Stevom mnogo volim da razgovaram. I on je pričljiv, pun digresija, asocijacija i nemogućih informacija koje vadimo iz malog, možda već, pohovanog mozga. Teško će biti Stevi bez Marka.
Nikada nisam čula Marka da nekoga ogovara, da se nešto žali, da priča bez veze. NIKADA.
Beograd bez Marka je još jednom duboko ranjen grad. A duboki ožiljci ostaju.
Uspomene, olovka i papir.Fotografije..Metri snimljene trake.
A comp? Ne znam koliko je Marko voleo digitalizaciju, ali znam da su mu omiljeni bili filmski klasici.
O TEMPORA, O MORES.
Skromno napisala neoliko sati pošto sam saznala da je Marko Glušac zaspao zauvek-
U medjuvremenu sam saznala i detalje. Želim da verujem da je prespavao sve muke.
Markoo...poslednji put kada sam te videla nešto sam htela da te pitam. trebalo je. Sad je kasno.
I zato - čuvajmo jedni druge, razgovarajmo bez femkanja, ne štedimo noći da bi nam dani bili bistriji.
Živimo punim plućima. Kao Marko.
Imao je bogat, uspešan i zanimljiv život.Prijhatelji, drugari, poznanici, ljubitelji filma, voleli su ga i simpatisali.
I još nešto-MOLIM KINO-OPERATERE KOJI PUŠTAJU FILMOVE DA NE SEKU ŠPICU KAD SE FILM NA TV-u ILI U BIOSKOPU ZAVRŠI.
TAMO PIŠU IMENA LJUDI BEZ KOJIH FILM NE BI P O S T O J A O.

MONTAŽA - MARKO GLUŠAC
ako je to neka mala uteha

3 коментара:

  1. Hvala ti Zozi, tacno si ga opisala. Ja ga znam od osnovne skole, u Petoj beogradskoj smo glumili u jednoj predstavi. On je cini mi se bio fasista u Andricevom "Bifeu titanik". Dosao je sa drustvom da me bodri kad sam bila na prijemnom za glumu, i kad sam propala, rekao je "Ajde sa mnom na montazu". Eto, to je Marko, toplo drago srce koje ume da utesi. Ja sam nastavila da tumaram nekim drugim putevima, ali on je znao svoj, i evo vec decenijama se radujem njegovim uspesima.
    Poslednji put sam ga videla na ulici, u decembru. Nisam mu se javila jer sam zurila sa cerkom u skolu. Nisam imala pojma da je bolestan, i nisam mogla ni da zamislim da ce mi sada toliko nedostajati kada ga nema. Njegova porodica je najvise izgubila, ali i mi smo.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti Tuzna...trebalo je mnogo ranije da ti napisem odgovor...Veoma mi znaci ono sto kazes, a to je da sam ga tacno opisala kakav je bio. A bio je a hell of a man.

      Избриши
    2. Hvala ti Tuzna...trebalo je mnogo ranije da ti napisem odgovor...Veoma mi znaci ono sto kazes, a to je da sam ga tacno opisala kakav je bio. A bio je a hell of a man.

      Избриши