уторак, 21. фебруар 2012.

ovo je zakonom zasticen text/kako je mrznja jeftina

Zar srpski narod ono beše nije prozveden u nebeski?
Zar neki vajni Srbi, medju njima izvesni književnici, filozofi, naučnici, profesori i mnogi drugi gradjani,malogradjani, radnici, seljaci i seljačine nisu prodali tu foru svetu za jeftine pare?!
Niko nije naseo sem nekih drugih Srba koji su poverovali da zaista umeju da lete, pa su pali na dupe, nos ili se uopšte od pada nisu oporavili.
Jer, pali su koji su i jer su padu skloni bili.
A busaju se u ljubav prema bližnjem svom, vole Kineze, Romima daju sve što im i treba i ne treba. Čak su toliki humanitarci da zbog ljubavi prema unesrećenima dopadaju i zatvorskih rešetaka. Baš kao Katarina Rebrača.
Nemam potrebu da bilo koga mrzim.
Ali, prezirem strahovito one koji bez sopstvenog uvida u odredjeno delo ili pojavu, a na osnovu tudjih rešenja,iskustva, rezultata i opaski daju svoje uvaženo i neprikosnoveno mišljenje.
U nekoj bezveznoj debati oko Anjelininog filma, branila sam je žestoko, a branim je i sada. Svako ima pravo da pogreši i da možda konsultuje ljude čije je mišljenje bilo jednostrano, a ona to nije znala..ima hiljadu mogućnosti.
Ali, zašto je mrzeti?!
Zašto oni koji bi joj prvi lizali med sa tetovaža skaču u prve redove mržnje!? Videli od drugih, pa i oni!
Nisu film još uvek videli.Oni koji su ga videli; kao Dubravka Lakić, Tika stanić, Sandra Perović, jedan kritičar iz Hrvatske, veoma koncizan i dobronameran i još neki/mnogi imaju pravo da kažu svoje mišljenje. Film im se dopao nije, ali Angelinu ne mrze. Nisam to videla ni kod jedne od ovih osoba. Ni kod nekih drugih.Kod trećih jesam. Njih prezirem. Zato što mrze ono što još nisu videli. To je fašistički princip.
A poznati smo po velikodušnosti, opako smo dobri domaćini..Pa zašto onda nije mudrost prevagnula i zašto neko nije rekao i poslao zvanično pismo gospodji/ci Jolie Pitt i pozvao je da ipak dodje. Da pokažu kakvi su u stvari i da žuta štampa stvara belu penu na ustima, a izlazi i na nos i kroz uši.
Sve joj je prevedeno: sa FB-a, iz štampe, TV emisija, foruma i ostalih glasila i medija, pa i privatnih razgovora.I to po naški(ne podnosim taj izraz nikako), neko kao intimisanje s osobom koju su odjednom počeli da mrze, Andja, pa Andja. A Andja je jako lepo ime i svakako je ne može uniziti.A ona poručuje svakom ko je mrzi "Ti samo budi dovoljno daleko" i mirnim tonom govoreći, ponekad podigne levu obrvu, a intervjuer se smrzne od njene lepote. Jeste, premršava je. a drugi su predebeli. BASTA.
Svako ima pravo da mu se film ne dopadne i svako ima pravo na svoje mišljenje i mislim da bi posle svega trebalo da ga pogleda. Kada sam u jednom komentaru napisala da ta žena zna brojne veštine, od jahanja, mačevanja, letenja avionom i helikopterom, extremnih sportova, bacanja noževa, vožnje motorom, da je majka šestoro(valjda sam pogodila broj)dece, da se borila sa svojim ličnim demonima i problemima,da je filantrop, da je pomogla stotinama, ne-hiljadama i hiljadama ljudi, da je odlična glumica itd, naišla sam JA na uvrede i ismevanje. Nisu razumeli da sam htela da kažem da je hrabra i da čovek kroz svoja brojna interesovanja pokazuje otvorenost prema svetu koji ga okružuje. Obrazovana je, majka joj je bila Francuskinja. Znači, Anjelina je Evropljanka, a ne samo Amerikanka koja živi uljuljkana u holivudskoj čauri. Daleko od toga. Ona je potpuno atipična zvezda. A u filmu "Girl.interrupted" dokazala je da je više nego vrhunska glumica. Ona je vodja.
Neke stvari iz njenog i mog tinejdz perioda i rane mladosti veoma se poklapaju. Sticajem okolnosti. Otac glumac. Otac glumac. Nesuglasice sa tatom. Nesuglasice sa tatom. Otpor. Otpor.Eksperimenti. Eksperimenti. Pomirenje. Pomirenje.I još mnogo toga...Tako da je jako dobro razumem...
Jedva čekam da odgledam film. Da vidim tu čuvenu scenu koja zbog nesrećnog i neukog prevoda glasi - "Ja sam ratni kriminalac". Naravno da to zvuči glupavo i neuverljivo. I ko zna šta još. To tek treba da vidim. Možda bi njen redit

eljski debi bio promašaj i da je režirala love sory. Možda njoj režija jednostavno, ne polazi za rukom. Težak je to posao.
Poznajem solidan broj ljudi koji je radio na filmu "U zemlji krvi i meda".
Poznavala sam od rodjenja ženu, veoma poznatu i poštovanu u onom starom Sarajevu , Sarajevu pre Markala. Bila je Srpkinja i poginula je od srskog snajpera koji ju je zatekao u atrijumskom dvorištu zgrade kada je odlazila po vodu. Ili se vraćala.Mogu da napišem i njenu tačnu adresu. Taj su deo grada "držali" Srbi. Koga ja treba da mrzim zbog njene smrti?! Da li mrzim uopšte? Ne. Ja ih prezirem.
I toliko o tome.

Danas, pojavila se nova tema za mržnju kod izvesnih patoloških slučajeva. Ta nova "žrtva" zove se Biljana Srbljanović i već je postala predmet ponovo prema njoj podstaknutog odijuma. Biljana će sada od nekih vazda strejt persona, koji su eto, tek sada čuli da postoje dileri zvani Šone koji diluju drogu i njihovoj deci, unucima,prijateljima, estradnim i elitnim zvezdama, komšijama i prodavačicama na kiosku, likovima u patkastim cipelama i svim ostalim članovima društva; dakle, Biljana će sada biti i ovejana džankoza, pored toga što je jedan od najboljih dramskih pisaca na svetu i sve ostalo.
Tri, četiri, pozor - SAD!
Počinje trka za štafetu u mržnji prema Biljani S.

Нема коментара:

Постави коментар