понедељак, 31. октобар 2011.

ovo je zakonom zasticen text/Atelje 212,IIIdeo.Beč-gostovanje

III deo.
Exkurzija zvana gostovanje= mucenje glumaca siromasne 2000. u Becu, do njega autobusom i nazad.Sve sporije i sporije.
2000.
Kao i na svakoj ekskurziji, i na ovom putovanju bilo je sitnog zavodjenja, malih pozajmica, treznjenja, bezanja, kupovanja, nadanja, razocaranja, zimskih kobasica, diskonta i free shopova-maskara, parfema i dilema.ali, poriv za hranom neutaziv je.I to je fatalno i strano lose.Taj veciti strah od gladi i da ce se ostati gladan.E pogotovo sto smo u Becu bukvalno gladovali.Zahvaljujuci kretenskom stekarskom hotelcicu gde vas konobarica gleda popreko ako uzmete 2 zemicke.U Becu se ne mogu pohvaliti mestascima na kojima 24h mozete da kupite cokoladu ili chips.robotici spavaju i ne jedu nocu.ali, u Becu postoji jedan divan kafic u kome sam bila jos '90.Nalazi se u delu grada za koji turisti ni ne znaju da postoji, narocito oni koji idu u grupama i cude se grifonima na crkvama i palatama.A ja volim,kao sto sam naucena od malena-da istrazujem, da se setam sama.Takvi su i prijatelji kod kojih putujem u goste ili sa kojima putujem.Svako ima pravo da se rasporedi u slobodne strelce.
Cesto mi to najvise odgovara.Niko me ne gnjavi zasto ne kupujem na rasprodajama i zasto jedem sama u restoranu na Siciliji u kome sede samo poslovni ljudi i citaju novine drzeci starinske trscane drzace.
Posle mozemo svi da se nadjemo..
2000.Atelje 212.gostovanje."Korespodencija".Vienna.
U skoli sam ionako zapadala u najgora i najbesnja odeljenja, pa smo samo isli u Jajince.Ja ni tamo.nononon!
Ovako, sa pozorisnom trupom imala sam car otkrivanja i ponovnu lepotu secanja na detinjstvo-zacikavanje, razbarusena kosa i izguzvane pantalone, barena jaja i skovi na slamcicu, deljenje rolni toalet papira, nutkanje slatkisima i bespotrebno zdranje cim se krene na put.I to kobajagi u "svetskom" autobusu, mozda je bio i na sprat, samo je taj sprat negde usput nestao, a toalet koji ionako nije bio u redu sada je postao potpuno uneredjen. bilo je i hrkanja tokom gledanja 2 filma:a)"Poslednji krug u Monci" i b)"Heat" sa Al Pacinom i Robertom de Nirom. Rasprava o tome koji od njih je bolji glumac trajala je tokom celog povratka.
Srbima svojstveno-do zakljucka NISMO dosli!
A trenutak kada smo izasli iz autobusa posle jezivo napornog putovanja zauvek cu pamtiti.momenat kada noge konacno mogu da se protegnu, kada mogu da ih ispravim i da hodam!
Stvari koje su glumci godinama dozivljavali na raznim gostovanjima, koja odavde deluju tako zamano i vecina ljudi misli da se glumci sire po najskupljoj klasi u avionu i da jedu racice cak i u autobusu.to je samo Mira Trajlovic mogla da izvede.Glumci su mnogo puta jeli u fabrickim menzama, dobijali dnevnice u vrednosti 2 kineske loptice za decu.
Dnevnica je 90-tih iznosila 1 turu ne alkoholnih pica u kaficu, nego 1 turu kisele vode i kafe za DVOJE.Presvlacili smo se u SVLACIONICAMA-ne garderobama.Te prostorije bile su carsavima pregradjene na muski i zenski deo.
Danasnji glimcici i izmisljene glumicice, uglavnom jato Sotrinih golupcica-oni nemaju pojma sta znaci glumacki zanat.Ja nisam glumica, ja sam rodjena glumica-to su mi iskreno rekli neki od najvecih glumaca u ovoj zemlji.no, to je druga prica...
ali, glumac nikada nece biti pravi ako mu se koza na snimanju nije toliko smrzla kao koza na ruci mire Banjac kada je snimala cuvenu seriju o logorasici "Marija".70-tih.Postoji scena u kojoj se Marija=Mira hvata rukom po velikom mrazu za sipku.Sipku toliko ledenu da joj je bukvalno koza ostala na njoj.
ili kada vam partner,-ka slucajno stane na slep na krinolini, a vi cujete zvuk cepanja materijala..ili kada...
Shvatate-glumac nema pravo da umre.Jer, predstave onda nece biti.

1 коментар: