субота, 29. октобар 2011.

ovo je zakonom zasticen text/Atelje 212 u Beču,2000

Predstava "Korespodencija" igrana je 2000. u Becu u "Akcent teatru" u kome se izvode samo gostujuce predstave.Sada se desilo nesto nezapamceno, za rigidne Austrijance presedan: pustili su vise ljudi no sto je predvidjeno.
Odseli smo u finom, malom hotelu, ususkanom i toplom, cist minimalizam i "svedski sto".Bec mi nikada nije bio posebno zanimljiv, sem secesije i art-deco gradjevina, zgrada, vila, palata i brojnih dvoraca.Zanimljivo, ali vec dosadno i ocekivano-u svakom skoro kaficu, restoranu, klubu, radi bar po jedan Yugosloven, bivsi ili tadasnji, sadasnji-sta god izabere.moze da bude bosnjak, slovenac, srbin iz RS, Srbin iz S,Makedonac...tone i tone ljudi...
Tamo nam je bilo "lepo k'o u Becu".
A u povratku?!
POSEBNA PRICA:Zbog banalne administrativne grescice zadrazali smo se na "nasoj" granici nekoliko sati, usred tavne noci zime 2000-te, proklinjuci i Austro-Ugarsku monarhiju i dekor-uzrok spediterske greske.
DA LI SMO BILI U BEČU?!
I glumci su ljudi.to je fenomen..i dekorateri su ljudi i muzicari i garderoberke i sminkerke i soferi autobusa.Dosta je bilo policijskog zaustavljanja i tamo i 'vamo! nije vise rat!..ili...Gde cemo, sta cemo, mi mladji uputismo se na cudno mesto, u cik zore, kad se i vampiri klone medjunarodnih granica.Pored prepune sale u Becu koja je odusevljeno prihvatila predstavu, zatim, Sezanove izlozbe koju smo grupno posetili, a ja sam trupu uvela besplatno pod pokroviteljstvom svoje International Federation of Independant journalists(free lance)clanske kartice, malog poasosa koji mi je pomogao i pomaze i dalje da putujem lakse..no, to je sad druga prica...
ŠPEDITERSKA KASINA-nadrealna ugostiteljska tvorevina ostace mi u pamcenju i secanju iako je kratko trajalo,ali se nama neispavanim, gladnim, nervoznim od neudobnog busa, generalno-dekintiranim, ostalo mi je to mesto sumnjivog morala-steciste za sve izgubljene i nadjene na nicijoj zemlji.Kratko je trajalo u odnosu na zivot, jer-to je mesto van prostora i vremena, bas pozorisno, kao scena iz legendarnog komada sa repertoara PRAVIH godina Ateljea 212, "Cudo u Sarganu".
Sojka-devojka, folk zvezda u najavi, odusevljeno je sluzila glumce koji su se seretski, pospani i izmrcvareni, ipak..ha..naslonili na sank.Sedoh za sto da posmtram ostalo drustvo takodje sa merom da se napijem.Kamiondzije, gastarbajteri, svercri, makroi, "bizmismeni", ,nepismenicarinici i policajci-koji bi da traze autograme, al se sve nesto ustezu.u ovoj se sredini ljudi od normalnih stvari ustezu, a od sramote ne zaziru.
Ne znam , a znam, zasto mi se "Špediterska kasina" toliko urezala u pamcenje, ali, verujte mi, ko to nije video i spoznao , o nasoj stvarnosti i o vrloj nam zemljici nedostaje mu velika zivotna lekcija, a deluje-kafana,pa sta...nije tako!
Posto je pozoriste vise od zivota(ili je to mozda film, a pozoriste je onda sam zivot)-SVE JE POSTALO MOGUCE.
Koliko smo u Becu bili toliko i nismo.Materija se ne moze unistiti, a ni ljudska snaga, volja i potreba za lepim i boljim, pa se tako cela nasa trupa tada u Becu i okolini na granicama-dematerijalizovala, nestala, dobivsi ogroman aplauz i uzvrativsi dubokim poklonom, sela u svemirski bus i vratila se srecna i zadovoljna u Beograd.
A "Špediterska" kasina sluzi da se ljudi koji zbog glupavih banalnosti tipa-zasto nije slucajno prijavljen jedan praktikabl iz ionako krs dekora, tu odmore, napiju, plate 'ravu ako ima i ko hoce i da se daju u tutanj cim se obavi ta uzasna administrativna grseka+novac!
NASTAVAK SUTRA!

Нема коментара:

Постави коментар