петак, 6. април 2012.

ovo je zakonom zasticen text/ Iz dupeta u glavu

Neki samozvani pametnjakovic predložio mi je, krajnje sumnjivo, a kobajagi blagonaklono da ne treba da trošim svoje znanje, vreme i energiju na blog ZOZIFICATION.
Ne volim kada se previše brinu za mene. Nema potreba, a i gnjavaža je.
Volim da pišem blog, volim Vas-svojih skoro 14000 čitalaca!
Htedoh da napišem "slušalaca", jer mi je to ostalo from radio days. A mnogi moji verni slušaoci sada su moji verni čitaoci.
Često je put do pakla popločan najboljim željama i to sam osetila više puta na svojoj koži, nežnoj, beloj kao sneg, tretiranoj toplom vodom i običnim kremama za bebe-.
Od dobročinitelja se čovek nekada ne može odbraniti. Kao pijavice su-daju pomoć, često koju im čovek ni ne traži, a onda krajnje licemerno i puno hipokrizije, traže mic po mic, potuljeno, po aršinima neke samo njima znane "ucena tiha" metodologije da im se to sve vrati.
Ja kad dajem-dajem. Nisam ljudima nikada davala neke materijlane stvari, niti mislim da su pokloni nešto naročito bitno. Jedino verujem da su iskreni kada su korisni i kada imaju upotrebnu vrednost. Ja poklanjam samo takve i spremna sam da pomognem nekom do kosti.
Nekim dragim ljudima poklonila sam svoje reči i te reči ostaće zauvek slovo na papiru.A mnogi su bili dirnuti duboko. Te reči moj su poklon njima za ceo život i ne tražim ništa za uzvrat. Jer, već su mi dali svoje prijateljstvo, ljubav, drugarstvo, osmeh, razumevanje...
Iz šupljeg u prazno, tante za bupe.
A još nešto me jezivo nervira. To su oni koji misle da su pokupili svo znanje ovog sveta,a ono se nalazi u stvari-SAMO u kompjuteru. Kada bi im se oduzeo comp oni više ništa ne bi znali.Dobro de-skoro ništa. Oni nemaju običaj da zapisuju, jer su pametniji, pa će sve da pohrane u computer koji bi voleli i da misli umesto njih..samo još malo, valjda ćete poživeti dovoljno dugo da to doživite! haha.aaaaaaa-Vapaj moj. Nije mi smešno uopšte.
Žalim ih. Još uvek, kad god mogu, PRVO konsultujem zbog podataka knjige. Još nisam toliko odlepila da bukvalno i čitam cele knjige na compu. Tamo nema ono "od korica do korica", nego od klika do klika.I onda sam još dobila packu kako ne živim u realnosti od osobe koja samo skoro živi u cyber svetu.Možda će kupiti robota u Japanu ili još bolje, naručiti ga preko compa, a i platiti putem compa. Robot će onda sve da radi kad stigne u Beograd.
Ja ne želim da plaćam račune preko compa, ja ne želim da se umesto šetnje i večeri sa društvom na nekom partiju svedem na chatovanje sa 4 fantoma.
A dolaze nove generacije; već je dovoljno da neko bude 4 godine mladji od mene, pa da vidim čudjenje i naslutim čak i klasno gadjenje, tj.strah i frustraciju prema svemu što je starije od Novog Beograda koji da budem iskrena, prezirem.
I onda me taj neko, kao sa nekim gadjenjem prema toj i toj osobi i nama-stilskim osobama, pita odakle nekom takav i takav stan, tj kuća, vec opterećen predumisljajem kako je taj i taj to stekao bez napora, a mozda i prevarom. Neki jednostavno zive po nekim robotskim arsinima i nisu fleksibilni i nisu se od malena šetali po čudesnim vilama, pa se onda čude u četvrtoj deceniji. a taj koji živi u čudesnoj kući nasledio ju je pošteno prema rodu i rodoslovu i renovirao svojim novcem. I onda ga neko iz geta zvanog Novi Beograd, tačnije "blokovi" proziva, a nije mu smetalo da uživa u toj istoj čudesnoj kući..bukvalisti nisu svesni koliko su skučeni. Da li su neki zaista uvereni da u ovoj zemlji i deca najbogatijih žive potpuno samostalno i da i roditelji ne pomažu i ne dotiraju lovu i dalje. nego, samo sam ja tazmažena, a drugi nisu. i samo ja, po tom nekom treba da budem na stubu srama.
I taj stav iz blokova. Stalno neki gard..Pa, niko vas iz kruga dvojke ne napada. Ne kažem, ne kažem-ima na NB divnih ljudi, ali tih blokiranih u mozak-vala i previše.
Pokušavam da izbacim neki svoj jed iz sebe. Jed jer su me drndali 5 dana zbog nečega što nisam skrivila, jed što neki ne mogu da se otkače od prošlosti koja ih i dalje verovatno proganja u ružnim snovima.
Retko pišem blog ovakve vrste, ali kada se neko previše petlja u moj privatni život i uzima sebi za pravo da analizira moje voljne postupke koji nikome ne čine nažao-onda postajem furija. Nisam zlopamtilo, ali osvetnik jesam. A osveta s servira hladna. Neočekivano.ali, direktno u facu.
SVAKA SLIČNOST SA STVARNOŠĆU JE-NAMERNA!
I samo neka neko počne da mudruje. Moja osećanja, moj blog, moje reči, moji stavovi. Molim lepo. HVALA.
Dama sam. Puna kečeva u rukavu.

Нема коментара:

Постави коментар