понедељак, 18. април 2011.

ovo je zakonom zasticen text/few different stories

Pitaju me , pitaju...pitaju me, pitaju zašto piše. "Ovo je zakonom zaštićen text". Zato piše, jer sam bila pametna, pa sam zaštitila svoje ime u Autorskoj agenciji. Sve što pišem je autorizovano i tim podleže članu br. nemam- sad -pojma -prema kome ....uglavnom, sve se završava na tome da onaj ko koristi moje pisanije, štampane, publikovane textove, blog, moj glas, ko ponovo objavi članak koji je već bio u nekom časopisu...dakle - SVI ONI bi trebalo da mi PLATE! ali, 'ajde...ako ih je sirotinja toliko pritisla - poklanjam tekstove. Kome ja hoću, jer dok se zakon sprovede, više košta sve ostalo, nego sama nadoknada koja može da bude i nekoliko stotina hiljada dinara.Mada, pre 5 godina tuzila sam jednu moćnu RTV stanicu i dobila na ime "zakasnelih honorara"300.000 din.Znači, kad se čovek organizuje - može. tako pojedine osobe kao D.Dršk."žive2od isplaćenih im odšteta zbog tekstova u štampi, demantija, cenzure... Hiljade novinara u Srbiji zivelo bi bolje, kvalitetnije, bili bismo imućniji, ljudi bi deci mogli da priušte više...ja koja decu nemam negde bih otputovala..kupila bih fucking štender za garderobu koja se bukvalno survava iz ormana i sa polica. Mnogi misle da mi koji volimo da pišemo, to radimo i ovako i onako, pa "hajde da im ne platimo". Long story. Jako mi je žao što čedo overgraund foto-majstora Nenada Marjanovića nije doživelo duži život. INSIDE je bio pre mnogo godina magazin PIONIR te vrste - moda, umetnost, muske i zenske teme, fenomeni. Nenad Marjanović imao je fenomenalnu ideju i volju da radimo UNAPRED. tim više, tih nekoliko brojeva KLIKA i INSIDE-a su značajniji. bio je pošten poslodavac, a drug je drug. Drug mi je.Nego, da predjem ja na nešto drugo.
TEME:
a)HRANA: rozbif, tartar biftek, dimljeni patlidžani(venecijanski specijalitet), avokado, krastavac i pomfrit, ovsene pahuljice, banane, pomorandže, čajevi, mleko,jogurt, čokolada, brusnice, paradajz, pečene paprike, krompir pire, pizza, špageti...Ne mogu više da jedem meso sem živo meso. nikave nareske i pseće radosti već godinama ne mogu da vidim. riba? Rečna. morski plodovi...
MANTRA O HRANI I MENI: Kad jedem lignje onda sam skromna i sita, kada jedem jastoga onda sam dama, ali kada je hrana u pitanju, ja JESAM PRAVI GURMAN. Najviše volim da opkoračim mali sto, zasučem rukave i jedem ŠKAMPE NA BUZARU, dok mi se buzara sliva niz prste i polako klizi prema laktovima. Uzivam da punim novim zalogajima već puna usta i da umočim hleb u buzaru. A onaj zvuk..zvuk kada se isisava meso iz škampa..to je jedan od zvukova koje najviše volim. Dok smo imali kuću na Visu, u Komiži jeli bismo u kupaćim kostimima, svako sa svojom velikom salvetom, kuhinjskom krpom ili nekom starom čistom majicom kojom bismo se brisali, a skampa i buzare je bilo na tone, jer Vis je na otvorenom moru i najsvežija riba i morski plodovi stižu svakog jutra. Svi bismo seli na veliku terasu kamenu, a ispod je bio jedan djardin sa lemonima i pucao je pogled na orvoreno Jadransko more prema Italiji.
b)Zamislite ovu priču! Kada je moja baka bila mlada devojka, prava beogradska predratna gospodjica, rodjena 1911, bilo je jako šik ići u bioskop. Nazalost, u bioskopu "Beograd"(Pozorište na Terazijama)nije pevala Kristina.I tako, jednom, udesi se moja baka Lula koja je neopisivo ličila i kao supruga diplomate Kraljevine Jugoslavije, imala i priliku da se oblači kao Marlena Ditrih i ode u već pomenuti bioskop. Ako se neko od vas starijih od 35 seća, u bioskopu Beograd postojale su prave lože u kojima sam i ja često sedela i blago rečeno - koketirala sa svojim dečacima. I tako, desi se da dok je baka Lula gledala projekciju jednog neopisivo dirljivog ljubavnog filma - nestane struje. Svetla su se odmah upalila.
Ona velika blještava svetla sa ogromnog lustera koji je bacao filmsku svetlost na gledaoce koji su svi netom izgledali kao da su izašli iz stripa "Rip Kirbi". I..šta su mogli da vide? U jednoj lože jedan vojnik brzo je uspeo da brebaci šinjel preko gospodjice koja mu je sedela u krilu licem prema njemu. Strasno su vodili ljubav, ali je ona u trenutku kada se upalilo svetlo dobila vaginalni spazam i morali su u tom položaju da ih pokriju satenskom zavesom i smeste u kola hitne pomoći. Prema daljoj priči, pretpostavlja se da su mladom vojniku hladili ledom juja, a da se gospodjica konačno opustila u ginekološkoj ordinaciji.
c)Moja mama radila je 60-tih godina kao menadžer u čuvenom Jugokoncertu koji je organizovao velike turneje naših zvezda u Rusiji. Miki Jevremovic, 7-morica mladih, Radmila Karaklajić, Djokica Marjanović i mnogi drugi. dočekala je Elu Ficdžerald u Beogradu i izašla je tim povodom fotografija u "Politici". Išla je u Azerbejdžan, u Uzbekistan...Povodom jednog takvog putovanja društvo je sedelo i ručalo. Tada je na beogradskom aerodromu bila opasna klopa. I završe oni ručak, a jednom se gospodinu prikakilo. Nije bilo više vremena. Morao je da predje celu pistu da bi ušao u avion. Kad ono - trt..puf..prc i izlete govance kroz nogavicu pravo na pistu. Hvala nebesima, govance je bilo pravilno i nije ostavilo traga. znate ono...-kad ništa ne ostane na papiru. Tada smo mnogo ponosni.to bi bilo to.Čovek se ukakio.
d)Još nešto vezano za moju baka LULU..LU LU.Pošto je deda bio u skadru u vreme kada je albanija bila pod protektoratom italije, za albaniju bio je zadužen čuveni lepi i uglancani grog Ćano, suprug nepodnošljive Musolinijeve kćeri. Ceo diplomatski kor tog dana je izašao na terase i prozore svojih rezidencija, pa tako i par koji je predstavljao našu kraljevinu, moji baka i deda mile. Baka lula je tvrdila da je prelepi grof Ćano(nema veze što je bio fašista, jer više nego što je bio fašista, bio je GROF) mahnuo BAŠ NJOJ! Bello! E'
e) Možda neka dogodovšrina samnom u glavnoj ulozi. ovo mi je sada palo napamet. u Firenci nisam videla ogromne lance koji su visili povezujući kamene kocke. to je bila neka vrsta ograde oko jednog renesansnog zdanja. ja kratkovida, na štiklama, a sve vreme buljim u nebo. I idem ja tako unapred i zakoračim i zakucam se listovima o lance. Imala sam mesec dana modrice na listovima u obliku lanca koje su promenile sve boje. takodje, u Firenci sam videla vrlo zanimljive travestite i što je naročito interesantno, bili su mnogo viši nego oni u Turskoj, iz pariza i još nekih gradova. kada sam bila u turskoj..davno, prvi put 1987.Tada su Jugosloveni još uvek mislili da je u Turskoj smrtonosno opasno, 99% ljudi nije znalo da tamo ima grčkih i rimskih iskopina i još mnogo neverovatno zanimljivih arheoloških i istorijsko-umetničkih artefakata. u Istambulu bila sam gošća u hotelu u čijem se vrtu loza spuštala niz korintske stubove. Bila sam u Turskoj u skoro sasvim očuvanom rimskom gradu Side iz IV veka n.e.(Zapadno rimsko carstvo palo je 476.). U tursku sam išla od 87.-90. Četiri puta. Zato danas umirem od smeha kada vidim kako se sa potpunim nekim čudnim neznanjem ljudi oduševljavaju Turskom, ne shvatajući da je ta zemlja toliko fantastična, mistična i velika imperija. I zato mi je drago što sam bila svedok toga kako su Turci svoju veoma nepsristupačnu obalu učinili jednom od najprimamljivijih na svetu.
Prolazeći kolima idela sam kilometre i kilometre obale na kojoj su danas ah..ta mondenska letovališta.Imala sam i dečka turčina. zvao se. zove se i sad - Munir Inselel.njegov tata bio je turski Čkalja i munir je mogao svuda da ide i svi su ga obožavali. Bio je mnogo sladak, u farmerkama i raznim košuljama, sa Palladium patikama.ličio je na Kej Džeja(Jamiroquai) i imali smo super sex.
Ako Vas je ovaj podatak zbunio - imala sam u Parizu dečka crnca - Anthony ZB Smith, stjuard iz Dallasa. Bila sam u fazonu i sa jednim francuzo-koreancem. Anthony je bio veoma sexy, potpuno mišićav, sav čokoladan.Nosio je kaubojski šešir, mundir, vojničke čizme.On je bio moj Hendrix, moj Sly Stone, moj Apollo Creed, moj CRNI ISUS. moj Denzel pre Denzela.Sa Entonijem sam se vozila taksijem, belim mercedesom kroz čuveni tunel u kome je poginula Lady DI. ljubili smo se u taxiju. Entoni je imao fantastican stan, stari pariski appartement sa 14, 45 soba i 5,6 kupatila i 89 ogledala , ali kada je bila velika kao bračni krevet, a stan je bio mešavina ar dekoa, postojećih i nepostojećih lujeva, slike kubista visile su medju zlatnim ogledalima, a fotelje su bile presvučene brokatom. stan je očigledno pripadao entonijevoj najbogatijoj ljubavnici, starijoj od 40 godina, koja je vreme ulavnom provodila van Pariza.Tako da je taj stan bar malo bio moj. Entoni mi je kupio moju najlpšu haljinu koju nosim i dan danas. Pravu malu francusku haljinicu..cvetnu, na preklop, kao za vreme II sv.rata, kada su članice Pokreta otpora vozile u takvim haljinama "Madonna with a big bubbies" na biciklu.

1 коментар: