субота, 3. април 2010.

Ovo je zakonom zasticen text

Uvek me je cudio obicaj oko nasih bolnica da se bolesnici setaju u plavicastim, prugastim pidzamama, gumenim papucama sa prekrstenim kaisevima ili u slafrocima! Potpuno nadrealan prizor. Moj drug, takodje u penjoaru, ali u dubokim patikama air nike pokusava da se posluzi toaletom u obliznjem ugostiteljskom obkektu. Odbijen je, ali ga posle neckanja ipak kao bolesnika primaju unutra. Zamislite momka visokog skoro 2 metra, u stvari zove se Dule Nestorovic i ovo je bilo davno u proslom veku, ali malo sta se u bolnicama i oko njih promenilo. Htedoh da kazem, pa sam se zanela u istorijskom pravcu - Dule je nosio poflasu piva u svakom od dzepova penjoara! Prisetila sam se serija, ne ovih novih americkih, gde je svojevremeno glumio i Kluni, vec nasih davnih - "Doktorka na selu" itd. Dok smo dule i ja sedeli u parkicu ispred bolnice podsetila sam se, ah bilo je leto - da je covek veoma maljavo stvorenje. Zene veoma, kad se zapuste. Onda narocito noge dolaze do izrazaja. Prolazile su bolnicke tetkice u najlon carapama sa bogatim noznim rasadnikom. Tri bakute sigurno nidu brijale noge jos od doba Informbiroa! Kritikujem Duleta sto je i on izasao u penjoaru u parkic, a ne u trenerci. Rece da ga je bas briga. Pratim ga do ulaza u bolnicu. Ispred je kiosk. Za musko odeljenje najbolje su tada isle seksi revije i ukrstene reci. Ekspresno sam sela u taksi i vratila se na moj dragi Vracar. Srecom, mnogo se od tada nabolje promenilo. Osim onog sto nije. Dule je sad zdrav i prav i zivi daleko i srecno.

Нема коментара:

Постави коментар