уторак, 10. децембар 2013.

ovo je zakonom zasticen text/ zelim..putujem..brze..dalje...

U jednom će se trenutku sve promeniti. Život će postati drugačiji za mene. Treba da budem spremna za to..
Sada, sada želim da otputujem i da me nema što duže. Želim da odem najdalje što mogu i ako mogu, Zadržala bih se tamo zauvek. O tom potom. Nije sve za svačije oči, a kamoli uši.Samo moja stvar. Iznenadjenja će uvek biti.
Sećam se kako je bio neki tamo fucking datum i kako sam naišla u Parizu baš tog fucking dana, baš tog fucking jutra na štrajk takstista. Kamo sreće da nije naišao ni autobuščić. Nisam stala u njega.Kamo sreće da se neki dobri čovek nije ponudio da mene i jednog biznismena odveze na aerodrom..Kamo sreće..Jer, ono što je posle usledilo traje do danas, a kraj se mukama ne nazire iako probaju da stalno na raznim televizijama ljudima mažu oči i prave show programe koji se odnose na zaista  BOLJU prošlost, a u cilju toga da se skrene pažnja sa užasne stvarnosti i ko zna kakve budućnosti!!!!!..Mnogo pre kraja 80-tih i jebenih devedestih..To je bilo, kapiram da shvatate, pre više od 20 godina..Prvi znaci da treba ići što dalje i odaljavati se odavde što dalje i što duže javili su se mnogo ranije. Trebalo je bolje slušati unutarnji glas. Eh, kaže izreka stara, da mi je tada bila ova pamet i mudrost, a godina 20. Ali, nije!Ne kajem se ni zbog čega..Život mi je podario neverovatne svari, dogadjaje, prijatelje za ceo život, divne roditelje, posao koji volim..Ukratko.I mnogo toga što svaki drugi od nas nije zaslužio..Dobar deo nije. Neki jesu.
Nego, da se vratim u Pariz. Štrajk taksista. Stojim. Avion poleće za sat vremena.Nisam spavala cele noći. Nisam znala gde sam. Rekla sam da mi se j. što ću da zakasnim na avion i trebalo je da zakasnim.Njih dve su me pakovale...zspala sam na podu..gurale su me nogama, a nisam reagovala.Tada, ZNAM, nikada se više u ovo, u O V O ne bih vratila. Mlada, pa mislila, ima vremena i biće bolje. Nemam pojma šta se dešava a Belgrade..Još jedan turoban dan posle mojih mesec dana lunjanja po Parizu/Paris) od Sen Denija(Saint Denis) do Klišija..Od Monmartra(Monmartre) do kuće Žan Pol Sartra(Jean Paul Sartre)..On i Simon De Bovoar nisu zajedno živeli u stanu, već svako za sebe. Pametno. Kažu da je najzdravije spavati sam. Slažem se..Sem kad mi glava ne zaspi na njegovom ramenu, ali to je već velikim delom ispričana priča. Rame, pa rame.
U Parizu, plan je svakog dana bio otprilike ovakav. Lara i ja živele smo zajedno u njenoj pravoj, baš kao iz ljubavnih starinskih romana, pariskoj garsonjeri sa svim pravim pariskim ugodnostima, a to znači i škripavo drvo i stari toalet i malo vlage i niski prozori i PAAAAAARIZ. Na dlanu. Onda se tu nabila i dosadna Ivona. O njoj ne bih zaista.
Volim i umem da budem sama. Obožavam da cunjam. Volim da se svesno izgubim u nekom gradu i da se onda vrtim idući napred, levo, desno, poprečno, unazad, uzbrdo, nizbdo, stepenice..gore..dole..Groblje Monmartr(Cimetiere de Monmartre). Slavi lepotu života i simfoniju smrti. Skoro da sam poželela da odmah budem mrtva kada sam kročila na groblje kao iz bajke. Sedela sam malo i obilazila grobove poznatih ljudi. To groblje podseća na Novo groblje, ali je manje, uredjenije, mnogo manje, i ima reda. Zapuštene grobnice čuvaju ostali i ljudi sa groblja. U stvari, tamo zapuštenih grobnica ni nema!Tamo je sahranjen Saša(Sacha Disstel) Distel. Groblja su romantična i idilična za ljubavne sastanke i za duvanje jointa i ljubljenje. Na minusu dok vam škripi sneg pod čizmama. 
  Da se vratim na to kobno jutro. Noć pre toga nisam ni spavala. Bila sam u stanu kod dečka Amerikanca, stjuarta/persera boje tople čokolade koji se zove Anthony ZB. Smith. Stanovao je u neverovatnom stanu na Bulevaru Champs de Mars. Dok smo išli kod njega belim Mercedesom, ljubili smo se u tom taksiju tačno na  mestu gde je mnogo godina kasnije poginula Lady Diana. Kupio mi je nejlepšu haljinu od svih koje imam i onu koju najviše volim. Teget sa plavim, plavičastim i belim laticama , dužine Chanel ,a na preklop. U taxiju smo bili još bezobrazniji nego što je samo ljubiti se..Ali, pariski su taksisti navikli na sve. Stan je bio ogroman. Sa visokim, širokim i niskim prozorima, zapravo staklenim zidovima..Palata.  Ogroman stari klavir. Barokne fotelje. Rokoko ogledalo, pa biću iskrena, ovo moje kod kuće je muzejski primerak za ono kod Anthonyja i veće je, raskošnije..moje je od dadvnina, nasledjeno, voljeno, čuvano, obožavano..Naše rokoko ogledalo preživelo je više od 5 ratova i nekoliko vekova. U Parizu, chez Anthony, na sve strane figurine decaka koji u zlatom premazanim ručicama drže južno voće, tapiserije na zidovima, ogledala šlifovana. Ampir stil u jednoj sobi sa stubovima i pilastrima ugradjenim u stanu od početka..Visoka tavanica 4 metra, kupatilo sa 2 bidea, kadom u kojoj su se kupali i 1928, najmoderniji štenderi za odeću, devojačke sobe pretvorene u mračnu komoru za fotografije, još jedno kupatilo samo sa wc-om, znači-toalet...Štukatura u bojama roze, svetlo plavom i tirkiz zelenom, bela.Porcelan, jedna glava malog amora sa neke grčke skulpture..Slike majstora iz pariskih kafea izmedju 2 rata.. stari filski plakati. Šetajući se po tom ogromnom prostoru mnogo puta sve sam napamet zapamtila. anthony je kao i ja bosio kaubojski šešir, bajkerske crne ili kaubijske čizme. Obožavao je crne CK kašmirske džempere i obične rastegljene t-shirts kao Lenny Krawitz, uzani jeans ili kožne pantalone..Mundir L'appartement..Soba iz koje se ulazi u sledeću, pa u sledeću, pa jedna levo, jedna desno, pa sledeća.Bio je to l'appartement njegove starije ljubavnice koja je možda i bila tih noći bar jednom možda u nekoj od soba, ali niti je ona meni smetala, niti ja njoj. Priželjkivala sam u stvari da se sretenemo..Svuda su bile fotografije, slike, lampe, pepeljare..razne stvari sa svih strana sveta....I tako redom. Stara kuća i na svakom spratu po jedan l'appartement, a dole monssieur koji vodi računa ko dolazi i ko odlazi i vrlo je učtiv, a čuva i poštu. Mene je simpatisao i uvek mi je zvao baš beli Mercedes. Pitao me je zašto uvek želim samo taj, a ja sam mu odgovorila da je mnogo godina pre toga, jedna žena zvana Milica, lepa kao boginja, otišla sa svojim Belim Borom u Pariz. Razvili su krojački biznis i stalno je Milica, koja je inače radila u kući kod moje baka Lule, govorila-"Hajde Lulo i ti sa nama u Pariz, pa da mesiš onu tvoju tortu od oraja, pa da se samo od nje obogatimo". I bila je Milica u pravu. Apsolutno. Ne treba se bre ko slepac vezivati za jednu teritoriju, jedan kafić, jedno drvo i banderu. Ajmo drugačije iako smo navikli ovako. A h..ledjaaa...Ovo je deseti sat danas za compom. Previše.
  Ja tu najvoljeniju svetnu haljinu zovem "haljina-Pokret otpora bez otpora".Haljinu u kojoj je sve počelo i koja mi i dan danas daje samopuzdanje i govori mi-"sve možeš, sve možeš"..Haljina je negovana, ali BAŠ NEGOVANA&očuvana. Nema nijedan nabor posle više od 20 godina..Nemam ni ja bore.
Baš tako. Pametne Francuskinje najviše vole haljine na preklop koje se brzo oblače i još brže skidaju, a ne moraju ni da se skidaju. Ispod se često uopšte ne nose čarape, a ako da, onda se nose mrežaste čarape na haltere ili zift crne grilon hulahopke sa byke čizmama ili nekim džombastim štiklama koje ističu nežnost članaka na nogama.Uz takve haljine nosile su se šeširići, pelerine i kaljače-les galoshes/galoše koje su se navlačile preko cipelica kad pada kišica. Rukavi kratki, a naramenice diskretno našivene odispod. Nije bez razloga jedna od najmoćnijih amerikanki i jedna od pravih dama iz Vorholovog društva, žena zgodna, pametna i vidovita na neki način , Dianna Von Furstenberg, baš taj kroj haljine uzela kao pattern/predložak za sve svoje kreacije. Tako sexy da se to zaista ne može opisati. Nije bitno, ali i jeste koliko je haljina koštala, kupljena u butiku "Claudie Pierlott" pored Hala(Les Halles). 500dm se itekako isplatilo i zašto da ne napišem cenu..Malo mi je, malo više mi je, ma poptuno mi je preko glave fantaziranje o tome kako vas sranje od 20 evra može služiti godinama.Ali, uvek ima izuzetaka.
Lepo narod kaže da ko hoće nešto očigledno vredno ako može treba da plati i sve što sam debelo, i realno isplativo iako skupo platila ili što je neko drugi debelo platio-više se nego isplatilo!Tih godina je vladao tihi egzistencijalistički minimalizam.
Nosile smo crne rolke i crne 501 Levi's, les botinnes noir pour le soir et pour la nuit, a la YSL zenske smokinge, crne  strukirane kaputiće. Preko dana sam nosila crne cipele kao muške na šnir. Džombaste, ali kao moksine. Sa debelom gumom dole ili na šni. Nešto izmedju spenserica i Caterpillar shoes.
Bodiji su bili obavezni. I "Woolford" hulahopke, crne, zift crne, sjajne, sa 1234560875432%likre i vidljivim šavom pozadi. Cipele na štiklu  "Freelance". Skupe, trajnog karaktera. Kupila sam prvog dana jedne kao Mini Maus i bile su tres sexy.S platformom. Od zmijske kože. Kako kaže moja mila and draga, genijalnih često misli Biljana Srbljanović- moraju se svi ti mrtvi reptili reinkarnirati na našim nogama.
  Dogovor je bio, pošto je Larissa morala na predavanja i da završava još neka posla, a dotična dosadna Ivona koja se bukvalno nametnula da se tada nabije u stan, mada smo bile spremne da je degažiramo ispod prvog mosta, takodje je išla na les lectures..Ivoni nismo namerno dale ključ. Cvrc.Morala je da zavisi od nas i  vozale smo je kako smo stigle.Samo je jednog dana došla s koferom na vrata i zaplakala se..Pomislih da ja ostajem mesec, mesc ipo, a da će Lara morati posle sama da je ispraši.
Kao osoba koja rekoh, ume i voli da sama istražuje teren, nevidjeno sam uživala u pohodima po Saint Deniju, Klišiju(fucking srpski padezi, a na francuskom transkripcijom napisano ime u padežu=haos) i onom čuvenom iz filma delu grada, opasnom, poznatom iz "La hainne"/mržnja.
       Rive Gauche. Muzej moderne umetnosti. Musee D'Orssay. Panteon, L'Opera, L'Arc de Triomphe, Etoille, Les Champs Elisees, Les Champs de Mars...Sećam se da smo se nalazile u čuvenom jednom kafeu gde je bila najlepša caffee cremme. U prva dva dana kupila sam sve što sam želela. Prvog sam dana potrošila soma maraka. Drugog isto. Od trećeg dana ništa više nisam kupovala sem hranu, vodu u flaši od koje se zaista mršavi, vozile smo se taxijem, jele p0onekad u restoranima, nekad samo voće i kafu, nekad bukvalno ništa. Kupile ganju za 200DM. Izlazile  smo u "Le comptoire" i u"Les Bainnes douches"Zaista stara parna i na sve ostale načine javna kupatila , pretvorena u jednu od najpoznatijih diskoteka na svetu. Na vratima je stajala krupna lezbejka plave kose i uvek bi rukom preko njih bukvalno 234-ro pokazala na nas.
Tamo sam videla Sila i Grace Jouns.Bilo ih je još mnogo poznatih, ali do jednog momenta ljude vidiš, posle gledaš da ne padneš. I DJUSKAAAAAŠ! Tamo su zaista bile orgije ponekad. Tamo sam upoznala šta je prava čokolada . To je boja plavog čelika koja se sjaji u zoru okupana prvom svetlošću dok boja moje kože izgleda kao sneg. Lepota razlike. Pitao me je da li sam mu zanimljiva i da li sam s njim zato što je čokoladne boje kože.
"NE, s tobom sam zato što mi se TI svidjaš, a boja tvoje kože te čini-tobom isto koliko i moja-mene"..Onda sam  mu ispričala da belina nije uvek "vrlina" i da me gnjave celog života zašto sam taaaaaako bela. Tako smo rodjeni. Posle sam htela Anthonya da dovedem u Beograd, ali desila se revolucija. Cvrc.
Sedela sam nekad u muzejima samo ispred jedne slike satima.Nije bila mona lisa u pitanju..ona se nalazi u sali prvoj s desna, manja je mnogo nego što ljudi očekuju, pod staklom je, dosta visoko i to je to.ISTA je kao na razglednicama i reprodukcijama, a bolje se vidi u knjigama nego ovako.. S tim što je fantastičan osećaj uvek kada sam pored dela jednog od najvećih majstora, svesna da čak mogu i da dodirnem ono što je i on dodirivao. a storije o mona lisinim falsifikatima su dosadne i prevazidjene..Ne možete da obidjete ceo Louvre za jedan dan, niti se to može nazvati gledanjem dela u muzeju.Ni jedan se muzej tako ne obilazi, a ako imate samo nekoliko sati, prošetajte kroz sale i usredsredite se na nekoliko dela koja zaista želite da pamtite zauvek. Moj deda Mile, predratni diplomata i veliki poznavalac umetnosti i antikvitet. Za prvu ekranizovanu "Gospodju ministarku" nabavio je antikvarni nameštaj i sve originalno iz epohe, od šustikli do čaša , vaza i traka za zavese! Deda je u svojim pohodima u Parizu provodio svakog dana mesecima po 2 sata u Luvru....Ah, da. Muzej za jedan dan?To je samo ulazak-izlazak i tek da se kaže da ste bili tamo, a kao da maltene niste.I zaista prijateljski savetujem da ako negde boravite samo nekoliko dana, u nekom straom gradu ili u space metropili kao što je hong kong - ostavite muzeje za neki drugi put. Osetite puls tog grada. gledajte ljude, ulice, fasade, podignite pogled! Uživajte u parkovima, sedite u kafe iz koga se vidi ceo trg, šetajte dok vas noge ne izdaju. Dremajte u metrpoou. Ja sam tako blaženo odspavala na klupi nekoliko sati u katedrali Notre Damme.Sate i sate sam skoro svakog drugog dana provodila u muzejima tačno znajući šta želim da gledam, da bih to i zapamtila. Kada sam videla celu tavanicu koju je oslikao Raoul Duffy za otvaranje Pariskog metroa ostala sam očarana. Obožavam secesiju i l'art deco. Lujeve. Konstruktiviste. Drevnu Grčku i Rim.Ampir stil stvoren za vreme Napoleonovih osvajanja u Egiptu. Tada je u Pariz donet OBELISK!
Želim čim opet otputujem u Italiju da gledam dela Paula Uccella.Konje. I to sam satima posmatrala.A nije da nisam grickala jednu mini sicilijansku kobaju u Panteonu u Rimu. Italija zavredjuje jednu drugu i dugu priču. Mnogo priča.I da opet grlim stubove u Hadrijanovim termama. I da vidim obrise kamelhara Marlona Branda u parku Borghese. Tamo je Paulina Borghese.  Pallaco Borghese. Leži na postamentu/rekamijeu. Paulina.
A PARIS est  Saint Denis. Zaputimo se nas tri jednog sunčanog prepodneva.... Potom smo ustajale zbog izlazaka sve kasnije i kasnije dok to nije došlo do 17h popodne. Dakle, kretosmo da za 200DM kupimo ganju od Marokanaca/Pakistanaca..raznih-anaca i Arapa, magupa i baraba. Mnogi ćute i samo šište zubima ili zvižduću da se ne bi odali odakle su i da ne znaju francuski.
Stoje oni. Gledaju nas. Gledamo mi njih.
Gledaju oni nas i cvrče, gledamo mi njih kroz cvikere za sunce. Slatke.
Koja da im  pridje?! Zna se. Moi.Sunce je tako blistalo. U pozadini je Le Moulin Rouge ostao iza nas......Tu i tamo promakla bi neka visprena ženska koja vešto trguje svojim telom ili travestit koji leti na štiklama. Zgodniji od Naomi C.
Njih otprilike šestorica stoje. Cvrče i šište i dalje. Tamni su..Tamni kad kažem ne mislim na kožu, nego na neku tamu u njima. U isto vreme bi nas i utepali, možda silovali, možda..Ne znam. Pitam-"Hi, guys..Sigurna sam da neko od Vas ima nešto što meni treba".Vadim cigaretu, palim je i ispuštam dim. Bacam cigaretu na zemlju. Na kaldrmu.
Mirni su i dalje.Mirna i ja..To sam isto uradila na Siciliji mnogo, mnogo godina kasnije..To je za neku drugu priču...........
Pitam ko želi da zaradi 200 maraka, kažem da nemam veze sa policijom i da samo želim da se dobro zezam sa drugaricama.
Počinju da se smeškaju..Ove dve pozadi ne mogu da veruju. Jedan istupa i kaže da ima sve kod kuće, eto, baš u onom delu grada iz "La hainne" i da moramo da idemo metroom. Taxi do tamo zaista bi bio skup. Kažem mu da je to OK i da ako hoće da idemo sa njim mora da mi da svoja dokumenta kao zalog jer inače nećemo, a onda ništa od njegove zarade. Na 200 DM ganje, njegova je zarada, treća ruka, sigurno 30%. A 30% od 200DM je 63DM. Isplati se.I da je 10Dm, Njemu se isplatilo. Dan hrane=dan života.
Dao mi je boravišnu dozvolu u ruke očiju punih molbe da mu ih ne uzmem. Dao mi je i ličnu  kartu. Dao mi je i pasoš svoje tužne  daleke zemlje..Ufff..Uzimam nečiji život u ruke i idemo u metro. Ulazimo u voz i on stoji 2 metra od nas. Mi ga više ne gledamo. On povremeno gleda nas. Pare su isto kod mene. Dok god je SVE to kod mene, nema frke.
Stižemo.
Nedelja je i skoro nigde nam žive duše. Odlazi i donosi nešto zašta se kasnije ispostavilo da je najbolje na svetu. MELEM.On ne zna da smo i mi iz jedna problematične zemlje. Misli da smo iz Italije.

Čim se vratio, dala sam mu dokumenta, 200DM i još 10 maraka. Svojih. Njih dve nisu ni znale.
Oči su bile pune suza i njemu i meni.
Da razbijem ovaj tužni trenutak reći ću vam da sam posle ručka u  nekom feleričnom korejskom restoranu, pojela neko sranje sa začinom koji nije ni bio ljut, ali sam od njega dobila svoje prvo lupanje srca. Ušla lepo u apoteku i rekla kakav je bio sled stvari. Apotekarka mi je izmerila pritisak, dala magic pill i rekla da idem da spavam.Spavala sam 17 sati, tako da taman više do tog kobnog dolaska a Belgrade nisam više ni spavala..Maaaalo.
E, šta ti je život.
Fabrička traka. Samo zavisi da li ćete izbrati da stojite kao robot pored nje i  kao bez mozga, baš kao u Čaplinovim filmovima koji su se borili protiv bede i propasti radničke klase u Americi dvadesetih, pa i velikog bankrota, jer ljudi su jeli jednu jabuku dnevno..Da li ćete izabrati da budete na traci ili prozvod na traci.;....npr.-CHANEL No5..Da li ćete biti onaj koji kontroliše radnike ili baš vlasnik fabrike!? Zavisi i od sudbine i od nas.
   Neki mi je neznanac napisao kako mu je čudan moj tok misli. Pa, naravno da mu je čudan kad u glavi gajim bezbroj sećanja kristalno jasnih, kad se zabavljam time šta će mi doneti sledeća asocijacija, kada zaista slušam sve više svoju skoro nepogrešivu intuiciju i kad imam fotografsko pamćenje.
  Kliši. Liči mi ta pomalo ogoljena avenija na proširenu verziju Krunske ulice, ali sa većim zgradama i vilama. Tog je dana bilo tmurno vreme i zamišljala sam da idem kod Henrija Milera da mu se podam. Da me crta. Jedan slikar me je tačno na Place Vendome pitao da mu budem model i zeznula sam se što sam prvo odbila dobro plaćen posao.Nasmešila sam se čiki s bradom i rekla da ne bih i otišla pola ulice dalje. Starinski. Bila sam jako mlada, pa me je bilo stid da se skinem gola pred nepoznatim čovekom..A onda pomislih-"koja si ti budala da u Parizu nemaš hrabrosti da poziraš slikaru" i uradila sam to.  Okrenula sam se i potrčala za čovekom, a on je da bi me ubedio i otklonio neki moj mali strah, izvadio beležnicu sa krokijima iz džepa i tamo sam videla - sebe..Devojke kao ja..3 dana sam išla folirajući drugarice da idem kobajagi na Ajfelovu kulu koja me inače uopšte nikada nije ni zanimala.Kao, idem s Čokolada Anthonyjem da jedemo u restoranu na vrhu Ajfelove kule..Vidi se u James Bondu taj restoran.U hotel "George V" svraćala sam da bih piškila. Uz žurno američki naglašeno "Bonjour" . ETO. Na Siciliji sam mafiozama objašnjavaal da nisam bogata, a oni su me pitali, jer, imali su jedan fenomenalan butik , pa kako to da onda odjednom kupujem 3 kaputa za 1200 evra..Objasnila sam im kako to a noi funkcioniše. Oni su sve vreme, braća blizanci u listerskim odelima vrteli glavom i govorili-"Ma cosi,ma cosi...non e vero..non e posibile..che ...ma dai..bella..cosi..?"
3 dana razgovarala sam dok sam pozirala sa tim divnim gospodinom, starog kova slikarem i zaturila negde zauvek njegov telefon i adresu. Kao u nekom romanu. A da me ubijete, ne bih znala gde mu je atelje,a verovatno ni on više nije živ. Slikao je klasično. Skica ugljenom. Pa ulje. Zaradila sam bila 400 dm. Zbog beline. Rekao je da takav sjaj koze i takvu senku decenijama video nije. Možda je lagio, ali taj kompliment bio je tako romantičan.
PARISKI...............

13 коментара:

  1. Vidis kako mozes da objavis dobar blog samo kad se potrudis, koncentrises na pravopis i gramatiku te zavrsis recenicu i pises o necemu sto dobro poznajes na nacin koji je prijemciv za citaoca a bez onog eks katedra tona koji toliko iritira.
    Dobar i osmisljen tekst.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Merci..Znate, oni koji vide neke greske, ne pomisljaju da ponekad text odleti, bukvalno odleti, jer na compu je dovoljno taknuti dugme..Iskreno, prvo prvo kucanje ide brzinom svetlosti. Vaznije je da napisem dobre stvari koje su mi na pameti, nego da odmah pazim dal sam napisala "svetlost" ili "svetljost"..U drugom ne menjam nista sto s sadrzaja tice, sem gresaka, jer nekad ih svesno pravim kucajuci i ne osvrcuci se, da bi misao ostala i sadrzina, a mislim brze neg' sto kucam. Neke sam naknadno ispravila, neke treba jos..Nije uopste isto, ni priblizno, pisati samo o modi , sto mnoge devojke zele od mene i pisati ozbiljne stvari..Jer, kroz svoje dogodovstine dajem i vrlo ozbiljno misljenje i zakljucke pokatkad..A drustvo, pa, po Sarttru bas - "svaki intelektualac je UVEK u opoziciji prema SVAKOJ vlasti"..Neki tumace zbog mojih zaista nekad brutalnih opisa i kritika da je nesto.. sto zelim da naturim i da se pravim vazna..NE! Samo na bolan ponekad nacin ukazujem na to da je jedini put ka prosperitetu , znanje, ponovno izdizanje gradjanske klase, da se ne sme podilaziti laznim vrednostima i jeftinim prevarama..No, sad odoh u novi esej..Next time....Greske u kuckanju, i gramaticke; ko ne zna da razlikuje ili nece-maliciozan je ili ne zna.. Vidi se kad nekom promakne slovo, a kad nema pojma o padezima..To su dve sasvim razllicite stvari..., LAKO se isprave greskeko zna. .Mene mnogo vise od mojih gresaka koje ipak-ISPRAVLJAM, zabrinjava sto svaki drugi covek, pa cak i oni od kojih to nikako ne bismo ocekivali, nemaju pojma kad se NE pise zajedno uz drugu rec, a kad odvojeno..Povratni glagoli i ostalo..Ne moze se "izrežirati" komad. Komad se REŽIRA ILI NE REŽIRA.A kad glumac "iznese" ulogu meni se povraca.Glumac IGRA, GLUMI..dobro, lose..a izneti ulogu nije nista..Taj srpski turbo novogovor ne govorim i jako mi je krivo kad vidim da neki ljudi , ponavljam, koji govore sjajan, pravi sroski jezik, lep i cist..pocnu sa tim novokomponovanim izmotacijama..volim da se igram jezikom, pa i da umetnem nesto neobicno u recenice i ko ZAISTA poznaje moj stil jos sa radija B92 ,ZNA da sam oduvek britka i duhovita i da-drska cesto..Mnogi zaboravljaju da ja nisam vise klinka od 25.sad sam krenula u neki ispovedni ton..U svakom slucaju, eto, vidite, da inspirativan, a opet na neki nacin kritican komentar u meni budi pozitivnu reakviju..Ali vredjanje u trenutklu kada ja stojim kao otvorena knjiga, a neko drugi NN..-nije viteski ni malo, ni damski.......Ovaj je esej dugacak kao 4 do 6 autorskih tekstova za novine... Pisan u jednom dahu..Jednom..Pa sad, da li moze neko bez gresaka da otkuca i direktno iz glave u isto vreme misli, smislja, pise..gradi pricu za ovoliki text?NE! I sad ima nekoliko gresaka.Slovnih=ispadne neko slovo, pa bude -slvo.A text je ogroman..Treba mi daktilografkinja. Pisati ovaj text u cugu=2sata+ispravljanje jos 2+ citanje jos 2 puta jos 2..Treba ceniti to..Ne mislim na VAS. Vec na neke druge..Ne bezim ja od toga da sam "gresna", ali NE PODNOSIM trazenje dlaka po jajima i naturanje raznoraznih pametnjakovica, a koji bi da ponize i vredjaju..Kao sto napisah i jednom od prethodnih tekstova-"taj im sendvic da kusaju ne dam. Prejak sam zacin za njih"..Cudna smo mi neka nacija, uvek se prvo gleda sta je lose, a mnogima je posebno sadisticko zadovoljstvo da obrazovanim i pametnim osobama nalaze mane..Hvala na lepom komentaru. a lepota ovog teksta jeste u njegovoj istinitosti i uspomenama zaista bas takvim..Ovo je samo delic jednog putovanja...

      Избриши
  2. Jedan predlog: kako bi bilo da tekst prvo napises u Office Wordu, ukljucis spelling check za srpski, pregledas gde ti podvuce crveno, popravis i pomocu copy-paste objavis kao blog? Skracuje vreme rasprave oko ovih stvari koje ipak muce citaoce a ostavlja prostor za konstruktivnu raspravu/kritiku/pohvalu/whatever koja ima veze sa sadrzinom. Ako nemas spelling za srpski, mozes ga besplatno spustiti sa Microsoftovog site-a. Vredi se potruditi, zar ne? Prijateljski pozdrav

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Zanimljivo..svakako..S tim sto je spelling check cesto nepouzdan, a uvek pored sebe ako nesto treba imam . ..........i tako dalje..Hvala na komentaru..Vredi se potruditi..I dalje cu da pisem na svoj nacin. Srpska je gramatika teska..novi oblici mi nisu prijemcivi jer su unakaradili KNJIZEVNI srpski jezik. Kada uskoro budete citali moje knjige, pretpostavljam, ipak bice mnogima mnogo vise stalo do sadrzaja nego da i dalje love greske i kad ih ne bude bilo..UVEK ce neko naci gresku..Ja kad plasto sena vidim, gledam da se u njega zavalim, legnem, uzivam u prirodi..Zanimljivo je da se vrtimo u zatvorenom krugu oko dosadne gramatike i ispustanja nekih slova, a da NIKO od citalaca skoro nikad, sa lepim , ali retkim izuzecima, a posebno ANONIMNI(svi anonimni) retko pokazu interesovanje da direktno mene nesto pitaju u vezi sa SADRZAJEM iz teksta i nekim im novim ili osvezenim starim saznanjima..Jer, iz statistike bloga vidim da citaoce zanimaju mnoge stvari-postoji lista pojmova, pa me tako pitaju/TRAZE najneverovatnije stvari i to mi je mnogo zanimljivije nego dalje rasprave o gramatici kojih zaista vise biti NECE! A i dalje stojim pri stanovistu da bi za sve vas koji mi delite dobronamerne i ine savete(u stvari, to su SAMO 2 osobe za koje ZNAM ko su)bilo mnogo produktivnije da se zbog vas samih potpisete, pa zaista da razgovaramo, ali ne preko zatamljenog stakla. I ZNAM da je mnoge strah da se potpisu i da tra la la..Ja kad nekog kritikujem, raspalim ima svoje pored, a i kad delim savete i komplimente., Lepo vece vam zelim. Sve je meni jasno sto se nekih ANONIMNIH tice jer njima je licna satisfakcija da za sitnicu opale bilo koga, pa i Andrica, Crnjanskog ili Negosa! Ja pisem CELOG svog zivota..blog je samo dosao kao kec na 11 da pisem o stvarima koje volim i NE VOLIM i koje mi smetaju, a koje mi dane ulepsavaju..ali, rasprava o gramatici biti vise nece. ako je neko nad popom-pop nek se izvoli predstaviti.

      Избриши
    2. Takodje, indikativno je da kada me kritikuju-imena nema, a kada me neko pohvali, ali da i kreativnu kritiku - potpisa ima! Linkovi, linkovi..Verujte mi, nisam znala dobro ni matis, ni fiziku, ni hemiju, ali sam vladala formulama , teorememama, jednacinama, geometrijom i to odlicno.."Dedukcija , dragi Votsone..DEDUKCIJA". Nisam nepogresiva..ah, gresna sam ja, ali pateticno je sto se nekoliko osoba javljalo u jendakim vremenskim intervalima, prostacki agresivno,potpuno zanemarujjuci sadrzaje tekstova, Čak sam prmetila ni da ih nisu dobro ni procitali(komentari njihovi bejahu nesuvisli u odnosu na texove),a STALNO me, bukvalno malteretirajuci(bilo mi je sve to smesno pateticno, nisko, banalno i detinjasto na imbecilan u klinickom smislu reci, nacin) oko nekih po njima kardinalnih greska, tipa izgubljeno slovo, pa bude SLVO umesto SLOVO..Vidi se sta je greskakoja je nehotice napravljena,a sta je neznanje..A ZNANJE mi je itekako jaca strana..Konsultujem KNJIGE-encikolpedije, recnike, pravopis, svoje beleske..na kraju krajeva i roditelje koji su zaista hiperintelketualci i poznati i dokazani,cenjeni priznati u svojim profesijama i van njih..ljudi sirokih modernih shvatanja, atakva sam i ja. gradjanin sveta!. Mnogo sam putovala, govorim jezike, al kad nesto ne znam - pitam i sama potrazim odgovor.Verovali vi meni ili ne, 99, 99999% cinjenica iz svih ovih textova direktno su iz moje glave u textove usli.Imam .fotografsko pamcenje i zaista cuvenu slonovsku memoriju. Sve to je neke jako zabolelo, pa su se latili vredjanja, i ostalih potuljenih radnji, i kao sto vec napisah, sami su se odali. znate ono -"zlocinac ostavlja prepoznatljiv rukopis2 i iskusan detektiv ume da posle rukopis prepozna i kad je uvijeno..Jedna rec dovoljna je da provalite krucijalnu stvar..Da ne pisem vise..mislim da se razumemo i jasno sam sve napisala.VEc..Odvec..A tek sta cu da pisem..Bice zabavno!

      Избриши
  3. Pozdrav. Pošto očigledno vodite javni blog, otvoren za sve, a ne samo za vas ili pozvane čitaoce, možete li da mi otkrijete kako to vidite ko Vam gleda-posećuje blog, i eventualno nešto prokomentariše na istom. Inače, Vaša aktivnost komentarisanja svakog komentara odnosno odgovaranje na komentare je veoma pohvalna.I evo dva pitanja, jedno pitanje je za Vas kao poznavaoca istorije francuske mode i umetnosti, a to je šta mislite o Jonak cipelama i drugo, kao dobar poznavalac pozorišta i šta više aktivni učesnik u beogradskom teatru, ako se ne varam glumili ste jednu od Hadžijinih ćerki u predstavi "Korešpondencija", izdvojite bar dve predstave koje su Vas impresionirale svojim kvalitetom u 2013. godine.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Iskreno, pa blog ne znaci nista ako nije JAVAN!? Sto se cipela tice, o tome kad budem pisala o modi. PREDSTAVE"Atelje 212-"Sveti Georgije ubiva azdahu"Duska Kovacevica,rezija Ljubomir muci Draskic, JDP-"Gospodjica", Andric, rezija Gorcin Stojanovic. Trece: produkcija Mikija Manojlovica u Savamali, predstava/projekat za slepe/slabovite. Sto se ANONIMNOSTI TICE, ti NEKI sami su se otkrili, a POZNAJEM TE LJUDE. Zahvaljujuci svojoj inteligneciji, povezivanju linkova itd. Uostalom haker to uradi za 2 minuta, Svaki ANMONIMNI", svuda - moze da bude otkriven.!Kompjuter nista ne skriva, vec cuti i all DATA r in it. Tako da, mogu, ako hocu, a zaista nemam interesovanje d a jurim ko je ko i za svakim NN licem, ali-MOGUCE JE saznati ko je SVAKI citalac. Postoji statistika bloga, skoro da nema zemlje u kojoj nije citan..Pisem celog zivota. Anonimnost je OK kada idete kod ginekologa, ali nije OK kada nekog vredjate, saljete privatne signale mrznje, ljubomore, jednostavno-SAMI SU SE OTKRILI vrlo lako..A ako covek pazljivo prati put linkova mnogo nauci.....posredni..Prtiv ANONIMNOSTI sam jer covek tzreba jasno i CASNO da stoji iza i ispre svog imena, a narocito kad se pravi pametniji od Pape. SVE pisem iskreno, pod punim imenom i prezimenom,ali da mi lekcije drze "nevidjeno pametni koji sve znaju", aBEZ imena-apsurdno je..Pa velim, -kad su/ste so smart zasto zelite da budete NEVIDLJIVI!zar nije lepse i bollje da znamo ko su..tu nastaje NJOHOV problem suocavanja sa tim da ih je sramota da napisu imena-to se vrte 2,3 osobe koje jednostavno da me smisle ne mogu i to je nauka sva.Iskusna osoba kao ja koja je prosla radio,TV,film, novine,razne redakcije,pozoriste..poznajem taj svet jer to je moj svet= prepoznajem kad je neko ZAISTA pravi citalac=publika iskrena, a kad je neko tu SAMO zato sto mu ja KLICNO smetam i ti ko zna od kada! I sram ih je pojeo kada sam ih izvestila da su im imena ta i ta, ali sam dama i necu naoisati kosu, a JAVNE su licnosti! Hvala Vam na komentaru, a o cipolema tek sledi esej . BLOG- to sad dodje kao tehnicka forma samo.

      Избриши
  4. ZA LE Smoking forever - odgovor na vs komntar nalazi se ispod vaseg, a slucajno i iznad vaseg komentara-19. decembar 2013. 15.39

    ОдговориИзбриши
  5. Duska tvoji su me komentari ovde odusevili skoro pa isto kao i tekst bloga- odlicno i odlicno ( a ko nema dlake na jajima nek ne zavidi drugom)....ljub- Misita ( ja sam anaonimni komentator samo slucajno ili mozda iz lenjosti jer se ne logujem a i sifre zaboravljam sopstvene....SAMO UDRI DALJE !

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala..od pametne osobe uvek zelim da cujem misljenje..procitam.cuti..procitati..haha..da bas oni koji traze dlaku u jajetu, tj.u mojim textovima ovde budu zadovoljni ..ha. Nisi ti anonimni komentator...ti si CARICA LILIANA MISITA/ tacka

      Избриши
  6. Drugim recima te takozvane ''dlake'' su naravno samo za prave connoisseurs bas onaj zacin koji pokazuje autonticnost teksta i misao koja je izasla u 'dahu'.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. hvala///uvek mi das dobar znak i imas pravo..svako pravo i da me hvalis i da me kudis..Jer, i ti si jedna od malo zenskih legendi ovog grada..prelepa Lyliana Misita..zena mudrac..jedna od najobrazovanijih i najhrabrijih..ovde. tacka.

      Избриши
  7. Pratim Vas na Instagramu i zaista je intrigantan Vaš poslednji post sa Vašom crno belom fotografijom i muzikom iz filma Scarface. Kao da Vam se nešto tragično dogodilo, jezivo.Dragi ste mi iz nekih nepoznatih i meni razloga, imate neku energiju deteta i u ovim blogovima, znatiželjnog, slobodnog i razmaženog. Ne poznajem kulturnu scenu Beograda, slučajno sam Vas zapazila, dopada mi se ova priča o Parizu, šteta je što niste nastavili sa pisanjem. Iskreno se nadam da ste dobro, da poslednji post nije intiman, tragičan doživljaj. Ja sam ga doživela kao tragediju, evo u momentu pisanja osećam tegobu. Pozdrav i sve najbolje Vam želim.

    ОдговориИзбриши