понедељак, 22. јул 2013.

ovo je zakonom zasticen text/

S obzirom na surovu stvarnost, s obzirom na sve...mašta nema kraj niti granice..i misli nemaju amove i san i java se prepliću i sudbina jednima odnosi, a drugima donosi i to sve u isto vreme.Kako to tako može? Pa eto, može mu se da može. Životu...........Prelazim na "times font", a sve u cilju da sve više izgleda kao da je kucano na mašini..O tome sam već govorila, pisala, čudila se što bacaju to blago..evo, baš je mami i meni stigla ganc nova, a stara, električna mašina i sreći nikad kraja..A da kupim telefon za dinar ..kupiću..........HOĆU! 
              "Burda" Ta čuvena divna, oldtajmerska "BURDA" u kojoj sam konačno pronašla šnit za haljinu i to sam osećala od kada imam taj petroley-blue materijal..neverovatno otporan, pun strecha, a moćan i snažan i  savršen za drapiranje. Hiton, nekako charlston hiton kako sam zamislila, sa golim ledjima. Sivo-teget-svetlo golubije plavo. Savršeno kao nebo pred oluju..kao nebo ponekad u sumrak kad dolazim i u ranu zoru pokoji put kad sam odlazila.
ZA "Burdu" ovi neki novi  ne znaju..Nije ni važno. Ko treba -taj ZNA.. Važno je što kada vam neko nešto pokloni, da taj poklon znači iako ne mora da vredi mnogo..A meni sad ta "Burda" vredi za 3 godina čekanja, prelistavanja, gledanja stotina i stotina haljina na sajtu "Vogue"-a, razmišljanja, vrbovanja obične i pozorišne krojačice i još nekih. NIKO nije smeo da se upusti u izazov sa tom blueS haljinom..sa tim materijalom tako  sazdanim; pa bar onoliko koliko je snažan i TAJ NEKO ko ima osećaj za mene..osećaj, osećanje, osećanja, sećanja...Taj me neko dobro poznaje i ja sam njegova karijatida. Ljudi često misle da nešto en passant nisu čuli, ali možda sam jednom, u nekoj pričici, rekla kako treba da sašijem nešto i ...ko ima dobro pamćenje, a taj neko ima-zapamtio je ili se to negde u podsvesti provuklo i-eto! On mi je u stvari poklonio ne samo "Burdu", već i haljinu! DA DA DA!
"Vogue" je svetinja za mene. A "BURDA" je svetinja za skoro sve ljude iz sveta mode. Mnogi su učili po burdinim krojevima. Gospodja Burda je jedna od najomiljenijih Nemica svih vremena. I najuspešnijih. 
Čekao je petrolej da ga neko upali, zapali, da razbukti plamen..ah..u kome ću biti tako zanosna u toj haljini koja čeka toliko dugo da bude sašivena. I treba da se šije posebnim iglama jer je materijal toliko jak i rastegljiv, da komotno može  muškarac težak 100kg da stane na njegov kraj, a ja da vučem prema sebi i da se čak opustim. Materijal me drži da ne padnem..I sad, treba od toga sašiti haljinu najlepšu na svetu..
 Hmmmmmmmmm..već je vidim...kako hodam, nogu pred nogu, jer tako se u tim haljinama hoda..Kako sitnim, ali sigurnim koracima na štiklama salonskih cipela bež, stojim i slušam šta mi govori.
I puštam da se haljina sa jednog ramena spušta taman toliko. Do granice. Crvena kosa i petrolej haljina otmena su kombinacija..I meka sminka..mat..sneno, a krupnih ociju..
 I pogled se posmatračev spušta. I pre nego što budem rekla kad haljina bude gotova, da je to "ona iz Burde", taj neko će ZNATI. Kao što zna toliko toga. Sad znam i koje dužine treba da bude, a uz telo..taman toliko uz telo, da dovoljno bude od tela da se linije tela vide.
A mnogo je lepo i verujte mi da muškarci više cene, kada odeća nije mala i sapeta, već ostavlja MAŠTI na volju da zamišlja da to telo koje već poznaje ponovo postaje nešto novo u toj haljini. _I da se haljina uvija, pokriva i ništa suvišno ne otkriva. Haljina sa golim ledjima .. Moći će da me zagrli ispod haljine, a da ona ostane na meni.da stane iza mene i da provuče ruke tamo gde niko drugi NE SME i da me obuhvati oko rebara ispod grudi.....Možda je niko drugi sem njega nikada neće videti..možda će uspeti da se od materijala izvuku 2 drugačije haljine.
 Svaka za po jedan čvrst zagrljaj. Nežan..kad kažem - ČVRST, ja mislim na sigurnost..Ne mislim konkretno da treba da me polomi od snage, da treba kosti da pucaju..neeeeeeeeeeeee, ma neeeeeeeeeeeee..
Ta se snaga i sigurnost osecaju preko velike vode, preko tamne vode, preko mora, preko reke, cak na drugom kontinentu, pa nazad........Ja to tako doživljavam i volim da budem kao geisha. Ponekad. Ne patim od nasilnog sprovedjenja histericnog tripo-feministickog(sto dalje od mene)fazona kako mi-žene i muškarci treba da budemo u svemu jednaki..ma ne, maaaaa neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee..NIKAKO! A taj okret, taj hod kao po staklu, a siguran..taj jak zagrljaj, a nežan kao pamuk, pa necu, ne želim niti mogu da mu budem jednaka.....NEĆU! 
I onda, belog lica i crvenih, pomalo oteklih usana od slanog kukuruza , alabaster kože i  veštih ruku, "činim ono što me čini sretnom", kako to Gabi Novak sjajno peva..............I dok god je trzaj tu/thrill sve ce biti u redu...A kada thrill bude nestao - neće ni nas biti..
A do tada - stojim na terasi dok nas Mesec gleda otpozadi i spreda i pomno slušam i gledam u te lepe oči...Haljina je bez ledja i ni u čemu me ne koči...Nek ostane na meni, da da petrolej sjaj još jednoj uspomeni.
Onoj koja će se tek dogoditi..Više me vreme ne opterećuje,  ne sumnjam...........


Нема коментара:

Постави коментар